Kad odrastem, ja ću pomoći da pobijedi socijalizam. To sam djedu Janku obećao sto puta. Možda i malo više. Njemu je jako drago kad mu ja to obećam. Meni je još draže kad za to dobijem ili sladoled, ili čokoladu ili bananu. Ponekad me odvede na pizzu ili palačinke. Od palačinki mi je jednom bilo zlo. Poslije mi je tata rekao da je u bivšem socijalizmu svima bilo tako zlo. On kaže da je socijalizam baš sličan palačinkama: lijepo izgleda i miriši, a kad ga kušaš, ili si otišao na rad u Njemačku ili u Lepoglavu u zatvor. Ja u Njemačkoj nisam bio pa ne znam kako se tamo radi. S djedom Jankom bio sam u njegovoj Lepoglavi nekoliko puta. On se ponosi time što je Lepoglavčan. Tata kaže da je to sramota. Djed stalno ponavlja da su Tito i Ranger isto bili Lepoglavčani i da je Tito tamo uspio završiti neki univerzitet, a Ranger školu slikanja. Zato je Tito pobijedio Hitlera i Staljina, a Ranger još uvijek visi po crkvama. To mi je malo čudno. Još nisam čuo da čovjek visi u crkvi. Samo znam da je susjed Tomašek visio u svojoj garaži kad se objesio.
Djed i ja nismo bili u lepoglavskom zatvoru nego na čipkarskom festivalu. Svaki puta sve je bilo u čipkama. Djed Janko kaže da je Lepoglava kolijevka čipki i da su najljepše nastale u socijalizmu. Po njima se vidi koliko je taj socijalizam bio lijep. Tata na to kaže da Stepinac i Tuđman najbolje znaju koliko to drži vodu. Baka Magda, tatina mama, slaže se da to drži vodu samo za Stepinca, a moja mama drži vodu i za Tuđmana. Ja ne znam kako je to moguće. Ja sam nekoliko puta pokušao držati vodu u ruci, ali mi je ona svaki puta pobjegla. Zato sam siguran da se voda može držati samo u čaši ili u šalici. Ako je na slobodi, zove se more i plave je boje, ali slano. Djed se slaže sa mnom. On svejedno kaže da i socijalizam drži vodu. Kad tata na to kaže ko probušena bačva, djed Janko se križa makar ne bi smio jer ne vjeruje u križarske stvari. Ja sam mu jednom htio pomoći. Rekao sam tati da treba pozvati policiju kada je bačva probušena i da ona mora pronaći krivca za rupe. Tata je rekao da su krivci neki Marks, Engels i Lenjin. Ja njih ne poznajem. Oni bi umjesto bačve trebali bušiti zemlju. Možda bi našli naftu i obogatili se. Tada bi mogli ostaviti socijalizam na miru da drži vodu.
Djed Janko meni nikad nije objasnio što je to socijalizam koji drži vodu. Samo je rekao da je to svi za jednoga, jedan za sve. I još nikome previše, nikome premalo. Ja sam ga pitao je li to kad nitko ne dobije previše čokolade da ne umre od debljine, i kad nitko ne dobije premalo da ne umre od gladi. On je rekao da će mi sve objasniti kroz socijalističke primjere. Počeo je sa susjedom Štefom. On je nezaposlen susjed koji voli piti i pušiti. Djed mu je nekoliko puta dao novaca za plaćanje računa. Kad je Štef počeo djedu govoriti da mu da nešto za socijalizam, djed Janko mu je prestao davati novce. Baka je rekla da djed nije za socijalizam nego za psihijatriju. Mama je rekla da je on za pranje mozga. Ja mislim da se moj djed htio igrati Djeda Mraza sa Štefom, ali da je Štef prevelik za to makar je malen ko moja baka Magda.
Onda mi je djed Janko pokušao objasniti socijalizam sa štihanjem. On se sam javio da zaštiha vrt susjede Kemiveš. Rekao mi je da ću vidjeti kako radi socijalizam kad se nekome pomaže bez plaće. Djed plaću nije dobio, ali je dobio ponudu za vjenčanje kad baka Tonka umre. Baka Tonka je rekla da sam ja tako mogao naučiti da se klonim socijalizma. Još je rekla da je djed za kaznu dobio socijalistički lumbago. Od njega se oporavljao dva mjeseca. Tada mi je rekao da je socijalizam cesta koja ide gore dolje i amo tamo. Ja sam rekao da tako hoda susjed Štef kad je pijan. Djed je rekao da hoda, ali ne previše.
Kroz ljeto djed je htio pomiriti susjede Čanžar. On mi je tako htio pokazati što je to socijalističko daj-dobiš. Čanžari su se posvađali jer gospodin Čanžar voli žene. Djed Janko je gospođi Čanžar rekao da gospodin Čanžar ima jako veliko srce i da u njega stane puno ljubavi, a najviše za nju i da će ona dobiti najviše ljubavi ako najviše da. Za to on je od nje dobio puno onoga što baka Tonka zove jezikova juha. Ja ne znam zašto se to tako zove kad su to samo ružne riječi. Baka Magda još je rekla da to ne bi pas s maslom pojeo. Ja znam da nijedan pas ne jede riječi ni sa šunkom. Možda je baka Magda tako rekla jer ona čita svoju poeziju svome psu Bukiju jer je jedino on hoće slušati. Poslije dobije što nama ostane od objeda.
Djed Janko kaže da je jako socijalistički davati krv. To je još jedna primjena zapovijedi daj-dobiš. Kad je davao krv, jedna gospođa se onesvijestila, a on joj je odmah digao noge u zrak. Od toga su se pokazale njene gaće. Dok ju je držao, ona ga je izgrdila što je sramoti pred ljudima. Poslije mi je djed rekao da je socijalistički dati krv, ali se tada ne smije dizati noge u zrak. Složili smo se da je to dobro jedino u nogometu.
Djed Janko kaže da je jedna od zapovijedi socijalizma pomozi i dobit ćeš pomoć. Kad se gospodinu Kocijanu pokvario auto, djed Janko mu je posudio svoju bubu. Poslije ju je dobio natrag s razbitim farom i mrtvim fazanom. Mi smo svi skupa to proslavili uz veliku gozbu. Tata je rekao da smo si baš fino socijalistički pomogli s pečenim fazanom, a da je djed pomogao susjedu još socijalističkije. Djed se samo kiselo smijao. Drugi dan mi je rekao da u socijalizmu ima i malo žrtve. On je sigurno mislio na fazana. Baš lijepo perje je imao.
U jesen gospodin Kocijan je djedu još uzvratio s košaricom krasnih gljiva. Djed se odmah pohvalio pred tatom da socijalizam i naknadno djeluje. Kad smo svi dobili proljev od tih gljiva, tata je rekao da socijalizam ipak djeluje, ali s pokakanim zakašnjenjem. Djed mu je odgovorio da on zloupotrebljava njegovo socijalističko povjerenje u ljude, a da Kocijan nema pojma o gljivama kao ni kapitalizam o ljudima.
Meni ni poslije ovog primjera nije bilo nimalo jasnije što je socijalizam. Djed Janko mi je rekao da je to zato što je izgradnja socijalizma slična penjanju na Ivanščicu. Ideš uzbrdo, mučiš se, znojiš, bole te noge, nekad se i popikneš, posklizneš, čak i padneš. «A što je kad dođeš gore?» upitao sam djeda. «Srneći gulaš i gemišt! Duplo!»
Sljedeće nedjelje nas dvojica otišli smo na Ivanščicu u djedovoj bubi. To nije bilo baš dokraja socijalistički, ali djeda bole noge, što ni tobože pobjednički kapitalizam ne zna izliječiti. Zato se nismo nijednom poskliznuli, ni popiknuli ni pali. Djeda su svejedno boljele noge pa je naš izlet ipak bio malo socijalistički.
Na Ivanščici smo jeli srneći gulaš, djed dva puta. On je pio gemišt, a ja sok. Poslije smo se kartali. Gore smo sreli susjedu Kemiveš i još neke žene. Susjeda Kemiveš se jako zanimala za zdravlje bake Tonke. Djed je rekao da je dobro ko socijalizam. Susjeda Kemiveš je na to rekla da onda baka neće dugo. Djed joj je odgovorio da je socijalizam vječan, a ona mu je rekla da si je malo popio. On si je zato naručio još jedan gemišt, a ona se počela moliti. Ja sam tada razmišljao. Ako je socijalizam sličan srnećem gulašu, gemištu, soku i smiješnoj susjedi Kemiveš, on je za pet. Zato ću kad odrastem pomoći da socijalizam pobijedi. Još ću mu dodati djeda Janka i njegovu bubu.