"Njujorčanin nije rođen, već iskovan, iskovan u vatri kaosa… biti Njujorčanin znači pronaći ljepotu u ludilu", rekao je Nicco Diaz, specijalni asistent kultnog mjesta u New Yorku, Nuyorican Poets Cafea. Upravo u tom kaotičnom plamenu – na novogodišnji dan 1919. godine u samom centru grada koji nikada ne spava, na Manhattanu – rodio se Jerome David Salinger, istinski Njujorčanin koji je ljepotu pisanja pronašao izvan okvira i izvan granica već postojeće književnosti.
Tvorac buntovnika Holdena Caulfielda, protagonista svevremenskog "Lovca u žitu", rođen je kao drugo dijete Sola Salingera, rabijeva sina, i Miriam (pravog imena Marie), žene škotsko-irskog podrijetla koja je vješto skrivala svoju nežidovsku pozadinu. Iako je židovskog stanovništva u tadašnjem New Yorku već bilo više od milijun, Miriam je bila vrlo oprezna sa svojom tajnom – čak do mjere da je njezin rođeni sin, J.D. Salinger ili Sonny, kako su ga zvali u djetinjstvu, priču o korijenima svoje majke saznao tek s 14 godina, na svojoj bar micvi.
Kao i mnogi poznati autori poput Marka Twaina, Charlesa Dickensa ili pak Agathe Christie, ni Salinger nije bio uzoran učenik. Nakon što je izbačen iz škole za dječake McBurney, poslan je na vojnu akademiju Valey Forge u Pennsylvaniji gdje je diplomirao te se na godinu dana vratio u rodni grad, nakon čega je uslijedilo kratko putovanje u Europu. Na nagovor oca, Salinger je otišao u Beč kako bi naučio ponešto o trgovini, no njegovu je pažnju više zaokupljao novi jezik, pa je – kada se nakon samo nekoliko mjeseci vratio u New York – počeo pohađati noćnu školu na Sveučilištu Columbia. Bio je to jedan od onih sudbinskih životnih koraka jer je upravo ondje Salinger pronašao svog dugogodišnjeg mentora Whita Burnetta, urednika časopisa Story koji je objavljivao kratke priče te u kojemu je započela Salingerova književna karijera kada mu je u ožujku 1940. objavljena prva kratka priča, "The Young Folks".
Iduće je godine Salinger New Yorkeru predao sedam kratkih priča od kojih su oni odbili sve, a kada su u prosincu 1941. napokon prihvatili "Slight Rebellion off Madison", prvu priču u kojoj se pojavljuje Holden Caulfield, njezin je izlazak spriječen zbog napada na Pearl Harbour. Srećom, priča je naposljetku objavljena u prosincu 1946., nakon završetka rata, a nekoliko godina poslije postala je i dio knjige "Lovac u žitu".
U ratnom i vojnom okruženju Salinger je proveo dvije godine, od 1942. do 1944., no preživio je i više nego dovoljno – bio je jedan od onih koji su se na Dan D iskrcali na plaži Utah u Normandiji, a vidio je i užase koncentracijskih logora. Salinger je bio jedan od prvih američkih vojnika koji su kročili u oslobođene logore, a kaže kako je taj miris – miris gorućeg ljudskog mesa – nemoguće zaboraviti koliko god dugo živio. Nakon hospitalizacije zbog živčanog sloma i neuspješnog osmomjesečnog braka sa Sylvijom Welter, potencijalnom bivšom nacistkinjom, Salinger se ponovno vratio u rodni grad te nastavio raditi na knjizi koju je pisao za vrijeme vojske. Bio je to upravo "Lovac u žitu" – jedini roman J.D.Salingera, ali onaj koji je pokrenuo novi književni žanr, prozu u trapericama, te koji je u fokus zbivanja stavio mladog, buntovnog i neshvaćenog Holdena, kultnog lika koji je danas dio svačijeg srednjoškolskog obrazovanja. Naravno, 1951. godine kada je roman tek izašao, bilo je nedvojbeno da će doživjeti kritike, no šira ga je publika ubrzo objeručke prihvatila i postavila na pijedestal književnosti dvadesetog stoljeća kao jedan od možda najboljih romana o adolescenciji i odrastanju.
Nakon preseljenja u New Hampshire 1953., kamo odlazi kako bi se maknuo od očiju javnosti, 36-godišnji Salinger upoznaje 22– godišnju studenticu Claire Douglas, kći likovnog kritičara Roberta Langdona Douglasa. Claire je postala njegova druga supruga s kojom je dobio dvoje djece, Margaret i Matta, a par se rastao 1967. godine nakon Clairine tužbe u kojoj navodi kako će, ako se nastavi, ovaj brak "ozbiljno naštetiti njezinu mentalnom zdravlju i ugroziti njezin razum". Nakon još nekoliko propalih veza, od kojih je najpoznatija ona sa studenticom Joyce Maynard, Salinger se 1988. oženio medicinskom sestrom po imenu Colleen O'Neill, a bio je to njegov posljednji brak u kojemu je bio do svoje smrti 27. siječnja 2010.
Iako mu je "Lovac u žitu" donio veliki uspjeh, Salinger je u New Hampshireu pisao manje no prije. Početkom šezdesetih objavio je knjige "Franny i Zooey" te "Raise High the Roof Beam, Carpenters", no obje su sadržavale dvije priče i novele već objavljene u New Yorkeru. Salingerov posljednji tekst, "Hapworth 16., 1924.", objavljen je u lipnju 1965. u New Yorkeru nakon čega se prepustio pisanju za svoju dušu, no Salingerov sin Matt zajedno s udovicom Colleen od 2019. priprema neobjavljena djela za oči javnosti, kazao je u intervjuu za britanski Guardian.
– Jednostavno je odlučio da je najbolja stvar za njegovo pisanje da nema mnogo interakcija s ljudima, osobito s književnicima. Moj otac nije htio igrati te igre pokera, već je želio – kao što bi potaknuo svakog budućeg pisca – stvarati u vlastitom miru i tišini – rekao je Matt Salinger.
Gotovo pola stoljeća prošlo je od objave Salingerove posljednje kratke priče, no njegovih materijala, potvrđuju Margaret i Matt, ima pregršt. Svoje je neobjavljene priče i romane Salinger označavao na vrlo specifičan način, kazala je njegova kći Margaret – plavom i crvenom bojom; plavom ona koja trebaju proći uredničku obradu, a crvenom ona koja su spremna za objavljivanje – no svijet i dalje čeka da djela iz njegove ladice ugledaju svjetlo dana. Primjerice, priča naziva "Ocean pun kugli za kuglanje" svakoga je dana sve bliže čitateljima upravo iz razloga jer je sam Jerome David Salinger, prije svoje smrti, odredio rok za objavu koji broji pedeset godina. Ostaje nam samo vidjeti hoćemo li tog 27. siječnja 2060. godine zaista pročitati djelo o smrti Holdenova brata Allieja Caulfielda te na koji će način ono nadopuniti velikog "Lovca u žitu" – knjigu koja je utjecala na svakog adolescenta koji ju je primio u ruke.
