Slavenske zemlje, pogotovo Poljska, sve su ozbiljniji produkcijski faktor u svijetu igara. U tome prednjači studio CD Projekt RED iz Łódźa koji stoji iza ultrapopularnog Witchera. Radi se o fantasy franšizi baziranoj na knjigama poljskog pisca Andrzeja Sapkowskog, koja je u igraći mainstream unijela brojne motive iz slavenske mitologije. Posebno je to vidljivo u igri The Witcher 3: Wild Hunt čiji su elementi očito inspirirani mitom o Babi Jagi, a diljem svijeta kupilo ju je više od pedeset milijuna ljudi. U međuvremenu je Witcher od knjiga preko igre postao i Netflixova serija, a baš ovih dana premijerno izlazi njezina treća sezona.
Zahvaljujući između ostaloga popularnosti Witchera, ali i ekraniziranih knjiga poput "American Gods" Neila Gaimana, slavenske motive polako preuzimaju i mainstream studiji iz zapadnih zemalja. Primjerice, igra The Rise of the Tomb Raider o Lari Croft 2015. godine dobila je ekspanziju Baba Yaga: The Temple of the Witch u kojoj se nasljeđe sovjetskih gulaga kombinira s elementima mita o Babi Jagi.
Nakon što je Witcherom unio revoluciju u svijet gaminga i mnogima približio slavensku mitologiju, CD Projekt RED 2020. godine našao se i u središtu jednog od najvećih gaming skandala. Tada su, podsjetimo, izbacili dugo iščekivanu, megaambicioznu igru Cyberpunk 2077 u kojoj je jednu od glavnih uloga imao Keanu Reeves. Nažalost, ispostavilo se da igra uopće nije bila spremna za objavu, pa su posramljeni Poljaci, popljuvani u svim svjetskim medijima, razočaranim fanovima morali vratiti milijune eura.
U međuvremenu je taj studio napustio dio developera koji su osnovali MuHa Games, čiji je serijal The Thea potpuno baziran na motivima iz slavenske mitologije, a slijede ih i brojni manji autori igara diljem istočne Europe.
Gorki oblak Cyberpunka 2077 u međuvremenu se počeo razilaziti, a ono što je ostalo bila je ideja punokrvne slavenske cyberpunk igre koju sada prate i drugi developeri: nova ideja je da se u futurističke svjetove uvode elementi urbane slavenske mitologije, a ne samo stvari iz davne prošlosti. To je postalo posebno bitno jer se mnogima činilo da je (u međuvremenu zakrpani) Cyberpunk 2077 propustio kapitalizirati sveslavenski folklor čijoj je popularizaciji CD Projekt RED i sam pridonio.
Jedan od novijih pokušaja da se tradicija našeg podneblja spoji s futurističkim igraćim narativom igra je SlavicPunk: Oldtimer RedSquare Gamesa koja ovih dana dolazi na Steam, a svoju gerilsku promociju bazirala je na neofolklornom stereotipu likova koji čuče u Adidasovim trenirkama i natikačama, što je razgalilo mnoge.
Ova izometrijska pucačina temeljena je na opusu poljskog autora Michała Gołkowskog i ono što smo za sada vidjeli izgleda prilično dobro - iako je velik dio mape i likova generička futuristička mješavina sivila i neona u stilu Blade Runnera, svako malo tu se nađe neka babuška s maramom na glavi (ili kao lik na uličnoj reklami), u stražnjim prostorijama striptiz-klubova sjede zavaljeni muškarci u bijelim "siledžijkama", a raspadnuti kredenci oronula grada kriju ostatke sovjetskih propagandnih plakata.
Kao igrač, pratite priču o Yanusu – privatnom istražitelju komplicirane prošlosti koji podjednako mrzi i svoje okruženje i sebe. On sada pokušava riješiti slučaj ukradenog nosača podataka, pritom se boreći protiv vlastitih unutarnjih demona, urbanih bandi i gotovo svemoćne korporacije odgovorne za propast grada koji je nekoć nazivao svojim.
Kada bi ovo bila RPG igra poput Cyberpunka, do izražaja bi došao sav potencijal neoslavenskog urbanog folklora koji se neočekivano dobro spaja s distopijom, no i ovako se radi o zabavnoj žanrovskoj igri u kojoj se od policije bježi, a neprijatelja ubija prije nego što progovori. I loče pivo poput pravog Slavena.