„Album je nastao u posebnim okolnostima. Mogu reći neplanirano. Naime, prošlo ljeto sam posjetio moje drage prijatelje u Sjedinjenim Američkim Državama, u Chicagu. Uz susret s njima odlučio sam se malo povući, odmoriti u miru i u tišini. Draga prijateljica Eni Vučić preporučila mi je jedan samostan u predgrađu Chicaga, koji se zove „Marytown“ ili „Marijin Grad“, a u kojem ona često ima različita predavanja. Samostan je osnovao sv. Maksimilijan Kolbe i u svijetu postoje još dva takva s istim imenom, jedan u njegovoj rodnoj Poljskoj i drugi u Tokiju gdje je djelovao“, priča nam Ivan Puljić, dodajući kako u samostanu službuju američki franjevci u golemoj i prelijepoj crkvi s 24 sata izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom.
„Svaki dan sveta misa, a onda šetnja oko samostana velikim parkom prepunim srna, jelena, vjeverica, presječen modrim jezerom. Rekoh: 'To je to! To je ono što mi treba!' Od svakodnevne životne užurbanosti, buke i ljudi tu ću se povući, mir pronaći i godišnji odmor provesti“, priča Puljić, kojemu su prijatelji donijeli gitaru da mu se ipak nađe pri ruci, premda im je rekao da se malo želi i od nje odmoriti.
„Starija je to gitara, jedva sam je nekako naštimao. U molitvi i tišini pred Presvetim sinula mi ideja da bih nešto mogao i 'raditi' . Nazvao sam prijatelja Brunu Vučkovića, koji je bio tekstopisac na mojem posljednjem albumu, pitao ga ima li što slobodnih, napisanih tekstova, nakon čega ih je Bruno počeo sipati kao 'iz rukava', šaljući mi ih elektroničkom poštom jedan za drugim. Čim bih se vratio u svoju samostansku sobu, uzeo bih gitaru a melodije su samo dolazile“, priča Puljić, dodajući kako je u dvadesetak dana tako nastalo čak petnaestak pjesama, od kojih je probrao deset.
„Mogu dakle slobodno reći da je ovaj album nastao u samostanu Marytown, dakle „Marijinu samostanu“, uglavnom pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u potpunoj samoći i tišini. Ta tišina ponekad odjekuje i odjekne najglasnije“, svjedoči Puljić, koji je po povratku u Hrvatsku nazvao Branimira Mihaljevića, suradnika i prijatelja s prijedlogom da „odrade nešto“.
„Budući da je iza Brane i mene već pet mojih studijski albuma odmah smo znali što želimo u šestom“, kaže Puljić i dodaje kako se na novom albumu nalazi deset duhovnih pjesama.
„One nisu božićne. Zapravo, nisu božićne u strogo liturgijskom smislu, ali zato što su duhovne i pjevaju o Kristu, o „velikom Bogu“, „malom Bogu“, o „ulasku Boga u ljudsku povijest“ time su i božićne te se mogu uvijek pjevati, pa tako i za Božić. Uz to, vrijeme njegova izlaska dogodilo se upravo sad za Božić. Kroz cijeli album provlači se jedna nit, jedna ideja, a to je „vječnost“. Album želi reći: Čovječe, ne boj se, za vječnost si stvoren i tamo je tvoja prava domovina. Samo treba proći ovaj 'uski put', ovaj kratki život, ovu šansu, ovu priliku i zakoračiti u vječnost koju nam je Krist svojim rođenjem, smrću i uskrsnućem omogućio. I tamo nas On čeka. Ovo je dakle album koji na svoj način želi pro(buditi) nadu ljudskim srcima“, objašnjava Puljić i izdvaja stih ih pjesme „Učvrsti svoj korak“, koji pjeva: „Dobro zaželi susretu baš svakom / Da ti lice sja sjajem vječna Krista, / Hrabro kreni dalje ovjenčan si nadom, / Budi kao ptica duša bijela čista.“
„Nazvali smo ga „Velik si Bože“ po jednoj od pjesama koje se nalaze na njemu. Božja veličina je neizmjerna, odnosno apsolutna i nemamo dovoljno riječi za opisati je ili izreći. Ostaje nam biti mu zahvalni i hvaliti ga, pa i pjesmom“, govori Puljić i ističe posebno Branimira Mihaljevića u čijem studiju su snimali glazbeni materijal.
„Kao što već rekoh, ovo je naš šesti studijski album. Prvi je bio „Čovjek i njegov Bog“ 2003. Dakle, točno dvadeset godina prošlo je od početka naše suradnje. U svakome od njih, Brane je bio aranžer i producent. Moram reći da je užitak raditi s njim. Osim njegova aranžerskog i producentskog umijeća, poznatoga već svima, njegov ozbiljan i sustavan pristup svakom segmentu posla, govori o njegovoj izrazitoj profesionalnosti kakva se rijetko susreće“, kaže Puljić, dodajući kako na albumu, između ostalih, sudjeluju još i Mario Klarić, Krešimir Kaštelan, Filip Vincek, Matej Mihaljević, Darija Hodnik Marinković, Nika Antolos i drugi.
„Dosad, na svakom sam albumu, imao sam goste odnosno duete s jakim i poznatim izvođačima, poput Maje Blagdan, Marka Perkovića Thompsona, Olivera Dragojevića i Željka Bebeka. Sad sam se odlučio za posebnu, a meni tako dragu glazbenu ekipu. Radi se o momcima, članovima HKUD „Dubrave“, iz župe Aladinići iz BiH. To je susjedna župa mojoj rodnoj župi Rotimlja, pa su mi posebno dragi jer su moje gore list. Gostuju u dvije pjesme kao prateći vokali, uvodnom „Dođi Isuse“ i „Jesen je stigla“. I Branimira i mene oduševili su pristupom i pjevanjem. Upoznao sam ih prije tri mjeseca, uvjerio se kako vrijedno rade i vježbaju u svojoj župi. Tad sam odlučio pozvati ih. Sretan sam i zbog njih ali i zbog sebe. Opravdali su sva moja očekivanja“, oduševljeno priča Puljić, dodajući kako su likovno oblikovanje cijelog albuma napravili njegovi prijatelji Anita i Vjeko Marjanović, koji su bili likovni i tehnički autori svih prijašnjih Puljićevih albuma.
„Na kraju bi zaželio sretan Božić svim ljudima dobre volje i svim čitateljima Večernjeg lista. Vječni, svemogući Bog nam dolazi u liku malog nemoćnog djeteta. Postao je potpuno ovisan o svom stvorenju, čovjeku. Mariji i Josipu. Taj apsurd Božje ljubavi, njezina neshvatljivost i neizmjernost jamči nam sigurnost, mir i pobjedu. Samo ga trebamo prihvatiti i otvoriti mu svoja srca kako bi se mogao roditi u njima“, poručuje našim čitateljima Ivan Puljić, darujući im svoj najnoviji CD duhovne glazbe.