Kultni strip-albumi Sofija i Rex i vizuali Kulušića i Radija 101 prva su asocijacija domaće publike na bogatu karijeru Danijela Žeželja. Uz redovitu objavu autorskih stripova, njegovi su naručitelji i Marvel i DC Comics, a pečat je dao i Batmanu i Kapetanu Americi. Slikara, strip-crtača, animatora i autora brojnih performansa i optičkih eksperimenata posljednjih tjedana u Zagrebu se moglo uhvatiti kako oslikava trafostanicu u dvorištu Klinike za traumatologiju te potom i mural u Laubi. Mi smo ga susreli u galeriji Kranjčar, u kojoj za 18. lipnja priprema izložbu i predstavljanje grafičke novele “Fractalia” posvećene Vincentu van Goghu. Uz dio izloženih originalnih crteža iz knjige i njihovih uvećanih printova, u pratnji pijanista Zvjezdana Ružića, Žeželj će na otvorenju izvesti performans slikanja uživo pa će i taj rad postati dio izložbe, a kulminacija događanja slijedi u rujnu kada “Fractalia” izlazi i u Francuskoj.
Filmovi Tarkovskog kao inspiracija
Knjizi je prethodilo višegodišnje istraživanje Van Goghova života, a počelo je kao eksperiment inspiriran filmom “Andrej Rubljov” Andreja Tarkovskog, u kojem on na poseban način obrađuje biografiju čovjeka o kojem se zapravo zna malo. Pristup da u nekim epizodama vezanima za lik o njemu govori direktno i indirektno, Žeželju se činio svježim i modernim načinom i za obradu Van Goghove biografije.
– Svakome tko je studirao slikarstvo Van Gogh je važan kao čudan slučaj u povijesti umjetnosti. On nije slikar od kojeg se tehnički može previše naučiti jer uglavnom je samouk i svoju slikarsku tehniku izmislio je sam. No impresivni su intenzitet njegovih slika i tragična životna priča, bolest i mitologija ispleteni oko toga – govori Žeželj pa nastavlja:
– Mi zapravo Van Gogha poznajemo više putem filtriranih i pomalo netočnih informacija. Njegova velika slava dogodila se s knjigom “Žudnja za životom” Irvinga Stonea iz 1934., po kojoj je 1956. snimljen spektakl u kojem Van Gogha glumi Kirk Douglas, i to je baš hollywoodska interpretacija njegova života i rada i u velikoj mjeri potpuno netočna. Kad sam razmišljao kako bi se neka biografija mogla pretvoriti u grafičku novelu, činilo se da ona zahtijeva najpreciznije informacije. U tom smislu poslužila mi je impresivna količina prepiski koju je ostavio iza sebe, atipična za slikare, pisao je i po nekoliko pisama dnevno. Išao sam na izvornik, u arhivu njegovih pisama na webu muzeja Van Gogh u Amsterdamu i među njima našao i ona koja je primao, što daje dobru sliku o njemu. Sjajna biografija “Van Gogh: The Life” Stevena Naifeha i Gregoryja Whitea Smitha otvorila mi je vrata u njegovu priču jer precizno opisuje kako su stvari doista tekle – kaže Žeželj.
Novelu je, kaže, nazvao “Fractalia”, jer u njoj ga nije zanimala klasična biografija, nego nova forma podijeljena u kratka poglavlja, njih 15, složena kronološki i vezana za poznata mjesta Van Goghova života, ali ono što se događa na slikama u kratkim stripovima rađenima tušem i akrilikom na papiru, potpuno je izmišljeno. Likovni dio je bez teksta, a na kraju svakog poglavlja je pismo slikara.
Knjiga nije produkt koronaizolacije, za čijeg trajanja Žeželj nije stao raditi pa upravo završava i strip-album radnog naslova “Poglavica jelena”. To mnogima traumatično i do sada nedoživljeno iskustvo nije utjecalo na Žeželjev rad jer i inače stvara u svojem prostoru, sam organizira svoje vrijeme, a klijente najčešće nikada uživo ni ne vidi. Ipak, osjećaj da se neke stvari više ne mogu promijenio mu je ideju života.
– Shvatio sam koliko neke stvari, tipa druženja, koje uzimam zdravo za gotovo, vrijede puno više od toga. To sam prvo počeo osjećati kao problem, da se odjednom više ne možeš zaista družiti s prijateljima – kaže Žeželj. Niz godina radio je i živio u Americi i sada posluje na relaciji Zagreb – Amerika, tamo ima mnoge prijatelje, uz taj prostor vežu ga osobna iskustva pa je neminovno bilo dotaknuti se i aktualnih prosvjeda protiv brutalnosti policije i rasizma za koje kaže da ga nimalo ne čude.
– Dugo sam živio u Brooklynu, u kvartu u kojem je u prosjeku bilo oko deset posto bijelaca jer tamo su uglavnom živjeli ljudi s Kariba i Jamajke. Osobno, na ulici nisam nikada imao loša iskustva s bilo kim osim s policijom. Dakle, samo je jedan “gang” u gradu kojeg sam se zaista bojao, a k tome sam bijelac. I to bez provokacija, bez traženja problema. Tamo postoji neka vrsta agresije, potpuni manjak komunikacije i ideje suradnje i činjenice da je policija tu da služi vama. Američko društvo k tome je neizmjerno nasilno, nasilje kao takvo puno je prisutnije u svakodnevici nego što se to ovdje uopće može zamisliti jer sama činjenica da bilo tko nosi pištolj sa sobom potpuno mijenja stvari. Sve ovo što se događa ima svoju logiku i bilo je neophodno. Svjedočio sam što direktnim, što indirektnim zapanjujućim slučajevima krajnjeg bezrazložnog nasilja policije nad ljudima, a ovaj posljednji slučaj bio je očito posljednja kap. Imam dojam da je ovo mogućnost koraka naprijed i promjene stvari koje su neodržive takvima kakve jesu, iako je vrlo nejasno u što će se to na kraju pretvoriti. I čini mi se da iza svega postoji velika količina pozitivne energije i želje da se stvari poboljšaju, a ne unište, ali ljudi su pred zidom i odgovor je taj koji je – govori Žeželj pa dodaje da je uvjeren kako Trumpova politika situaciju apsolutno pogoršava.
– Trumpova politika potpuna je katastrofa, to je programska dekonstrukcija demokracije. Vrlo je opasna i pitanje je što će se dogoditi na izborima u studenome. Čak neće biti ni stvar toga koliko će biti glasova na kojoj strani, već je pitanje hoće li se uopće moći izvršiti promjena vlasti. Amerika je zaista novi, drugi svijet, drukčija je osnova. Ima ona i fascinantnih stvari, ali i golemu količinu negativnih... cijeli je taj sistem upitan. Najbogatija država na svijetu i dalje nema univerzalno zdravstveno osiguranje i to postaje normalno. Znači krajnosti se normaliziraju, a normaliziranje nenormalnog ide dok ne pukne, kao što se sada i događa.
Videoigre su dobre i za stripaše
Prije nešto više od godinu dana u Americi je Image Comics objavio Žeželjev strip “Days of Hate”, rađen sa scenaristom Alesom Kotom, u kojem na 300 stranica opisuje upravo situaciju političke i socijalne krize i pojavu terorizma u Americi. Kada je strip objavljen u Francuskoj i Italiji, postavka se tada mnogima učinila pretjeranom, a sada ispada normalnom. Govoreći o krizama, spomenuli smo i mitsku krizu stripa o kojoj se govori već tridesetak godina, dok strip istovremeno potvrđuje da je življi od mnogih drugih formi.
– Komercijalni strip izuzetno je popularan. Videoigre i filmovi kao da su potaknuli i popularnost i čitanje i naklade stripova. Strip je autentična forma i, kao što pojavom filma nije nestala književnost, tako je i sa stripom, dolaskom novih medija, oni su postali samo još jedna njegova paralelna forma. I u smislu autorskog stripa ima autora koji rade zanimljivije stripove no ikada, pojavljuju se nove tehnike pa mnogi rade digitalnim kistovima iako ni crtanje na papiru nikada neće nestati. Dolaze samo novi alati koji proširuju mogućnost korištenja starih alata – smatra autor koji, osim što upravo završava svoj novi strip, počinje raditi i na novom animiranom filmu “Sakupljač”, u ovom slučaju sakupljač zvuka pa, ako stigne, možda će konkurirati za idući Animafest.
Od strip crtača do vanjskopolitičkog eksperta...