Ozren Kanceljak osoba je bogate prije svega medijske karijere u kojoj je prošao ključna razdoblja njihova razvoja i transformacije, dolaska stranih izdavača, pa i početka njihove regresije. Bio je na takvim pozicijama da je mogao iz prve ruke svjedočiti o načinu funkcioniranja ne samo medija, već i onih kojima su se mediji bavili, a onda (pre)često s njima i surađivali. Njegova knjiga Kandidat govori upravo o tome, spletu medija, politike i poduzetništva gdje je ta trilaterala bila na prijelazu stoljeća toliko moćna da je doista mogla iznjedriti premijera. Čini to s nekoliko likova čije se aktivnosti vrte oko Zorana Jelčića kojega promoviraju kandidatom, ali iz različitih motiva u koje, međutim, ne spada opći boljitak društva. Autor se pobrinuo da čitatelj praktično od početka o tome nema iluzija. Likovi se doimaju stvarnima, postojećima i moguće im je prikrpiti niz imena iz današnjeg života. Ipak, datum izlaska koji je u početku sadašnje kampanje za predsjednika nije namjeran, tvrdi Kanceljak.
– Sigurno nije bilo nikakvog predumišljaja, budući da sam roman počeo pisati prije nekoliko godina, a pred ljeto sam odlučio ponuditi ga za objavu. Ovo je djelo koje sam pisao po vlastitoj savjesti gdje me nitko ni na što nije prisiljavao. Dapače, nitko nije ni znao da se time bavim. Prije bih rekao da je to splet okolnosti kad se uzmu u obzir sve radnje, predradnje vezanje za samo pisanje, uređivanje, tiskanje, distribuciju i slično. Naravno, načelno je bolje da neki proizvod iziđe krajem godine, ali osobno nisam ni u ludilu planirao objavu u tijeku bilo koje, pa ni ove kampanje. Poklopilo se – rekao je.
Ovo nije prva Kanceljakova knjiga, 2010. je objavio "Milion – Nož u leđa" u kojoj se bavi autorskim pravima i tim dijelom poslovanja medijske industrije. Kandidat je politički triler, žanr koji kronično nedostaje u današnjim vremenima, iako se teme nameću same i naizgled je takav roman napisati lako. No, da bi se to napravilo kako treba, potrebno je vrijeme, uz iskustvo, naravno.
– Stvarno nisam kvalificiran govoriti o drugima. Konkretna fabula romana iskristalizirala mi se prije nekoliko godina, no kako mi je ovo prvijenac, jako je dugo trebalo da budem sam sa sobom miran i spreman tekst ponuditi potencijalnim izdavačima. Ni moji najbliži nisu još ništa pročitali. I sam znaš da sam više desetljeća radio po raznim medijskim operacijama, kao i u komunikacijskoj industriji, pa mi je ta tematika bliska. Zašto nema više tekstova političkih trilera? Stvarno ne znam. Jedan je od mogućih odgovora i što nam stvarnost svakog dana servira takve priče koje nadilaze maštu. Često su na rubu nadrealnog – govori Kanceljak.
Kako smo spomenuli, knjiga se događa u vrijeme kada nema tako ključnog utjecaja društvenih mreža, dapače kada je i penetracija interneta slaba u odnosu na danas. Mediji su osnovni alat utjecaja, bilo političkog, bilo gospodarskog.
– Priča nema konkretnu godinu kada se događa, ali je zamišljena da se zbiva početkom ovog stoljeća. Dakle, nakon razdoblja predsjednika Tuđmana. No, roman je fikcija. To je neka moja, osobna refleksija zbivanja i atmosfere tadašnje politike i medija. Nije na meni da procjenjujem hoće li ljudi razumjeti vrijeme prije društvenih mreža. Nikoga nikada ne bih podcjenjivao. Uostalom, većina stanovnika u Hrvatskoj je stara. Sve starija. Možda je ovo poput nekog vesterna ili Igre prijestolja, ali ipak nešto malo bliže ovom vremenu – kazao nam je Kanceljak.
Uz to što roman ima dosta osobnih elemenata i iskustava, pa i onih iz osobnog života, ali su oni doista tek osobni dodir na osnovnu temu, a to je prikazivanje klasičnog političara, poduzetnika i medijskog čovjeka, u čemu će se jasno vidjeti da se oni nisu promijenili do danas. Jedino što se promijenilo jesu platforme, no način funkcioniranja je isti posljednjih 30 godina. Mi iz medija to ćemo vjerojatno brže zaključiti nego drugi.
– Možda je problem što si i ti, poput mene, jako dugo u svemu ovome. Ali, kao što i sam kažeš, i dan-danas ih gledamo svaki dan. Dakle, moja je refleksija bliska onome što i ti vidiš oko sebe. Glavni je junak romana osoba koja želi postati "novi original". A o tome što mislim kakve su šanse, treba pročitati roman do kraja – objasnio nam je autor Kandidata.
Mi smo upravo u toj činjenici prepoznali mogućnost da uz pomoć Kanceljakova romana isto prepozna i širi krug ljudi. Kanceljak je roman pisao i da bi poravnao stvari sam sa sobom, promotrio stvari koje je prošao s distance, bolje ih razumio i onda pokušao prenijeti na čitatelja. Nema, međutim, iluzija da će se doista nešto iz osnove promijeniti.
– Dragi moj Zorane, ja ne mislim da bilo tko, bilo što, a ponajmanje jedan roman može išta promijeniti. Ovo sam pisao da materijaliziram neke ideje, dileme pa i stavove nevezano direktno uz samu fabulu. Neke stvari, koje su možda i kontroverzne, verbalizirao sam tako da sam osobno miran i s time zadovoljan. Imam čistu savjest. Ni u ludilu nemam ambicije očekivati da bi roman utjecao na, kako kažeš, promjenu u glavama. Osim toga, ljude s takvim ambicijama pokušao sam i komentirati u ovom romanu. Meni je više od 60 godina. S 30, pa i 40 još sam mislio da se nešto može promijeniti. U međuvremenu sam promijenio sebe i pomirio se sa svijetom. Nije takav kakav bih želio. Ali znam da me nitko ne pita – odgovorio je Kanceljak.
