Anđeli nas zovu da im skinemo krila: Reizdanje kultnog pop albuma

Krešo Blažević i Animatori kod nas su bili primjer izvođača inficiranih zvukom šezdesetih, prebačenim u postnovovalne osamdesete, a što je postalo moderno tek u devedesetima. Možda zato Blaževićeve punokrvne melodije s pametnim tekstovima, snimljene uz pomoć primjereno odabrane liste producenata, nisu postale masovna senzacija za najširu publiku, ali su na njegovim idejama nastavili mnogi, uključujući i Đavole.

Upravo objavljeno vinilno reizdanje antologijskog prvog albuma Animatora "Anđeli nas zovu da im skinemo krila" (Croatia Records) u trgovine je nakon četrdeset godina vratilo jedan od najboljih debitantskih albuma u povijesti domaće pop-glazbe. Prvi ozbiljniji proboj imali su na YURM-u 1982., kada su se stigli do finala i uz grupe Xenia i U škripcu osvojili drugo mjesto. Iako prije toga potpuno anonimni, iznenadili su opsežnim repertoarom koji je sadržavao preko 30 originalnih pjesama u kojima se Blažević bavio temama odrastanja i nostalgije, isporučenim kroz pitku pop-formu pod utjecajem britanske scene šezdesetih.

U jesen 1982. Animatori objavljuju prvi single "Male curice" – pjesmu s b-strane "Živjeti mirno" producirao je Vedran Božić – a zatim u produkciji Željka Brodarića Jappe za Jugoton 1983. snimaju debitantski album "Anđeli nas zovu da im skinemo krila". Krešo Blažević bio je punokrvan autor soundtracka vječne rock and roll mladosti na tragu Briana Wilsona, Raya Daviesa ili Elvisa Costella, s istančanim smislom za poletnu melodiju i suptilne tekstove o mladenačkim temama. Već prvi singleovi Animatora "Male curice", "Anđeli nas zovu da im skinemo krila/Ljeto nam se vratilo" i "Ostat ću mlad/Kao ogledala" iskazali su probojnost Blaževićevih pjesama i najavili veliki talent.

U slučaju singlova i vinila kod Animatora nije se radilo o uzaludnom trošenju plastike, pa je i ponovni dolazak prvijenca "Anđeli nas zovu da im skinemo krila" dobrodošao podsjetnik na početak rada jedne od najboljih domaćih pop-grupa.