Neil Young i danas je jedan od najaktivnijih veterana rock-glazbe. Usporedimo li njegov današnji diskografski "izlaz" s onime iz sedamdesetih, čini se da ga frenetična kreativnost nikada nije napustila. Između novih studijskih albuma svake godine, Young intenzivno objavljuje i stare snimke iz arhiva. Dapače, njegova serija izdanja pod nazivom "Archive Series" uz Dylanovu ediciju "The Bootleg Series" vjerojatno je najbolji program reizdanja neobjavljenih studijskih i koncertnih snimaka od svih prvaka rock-scene dvadesetog stoljeća.
Približiti im se može samo nešto mlađi, podjednaki radoholičar Bruce Springsteen.
Ono što su oni ostavili u svojim ormarima teško je dostići, a još jedan dokaz napokon je objavljen Youngov "skriveni" album iz 1977. "Chrome Dreams" (Reprise/Dancing Bear). Da bi se u potpunosti shvatio gust Youngov radni raspored i nesputana kreativnost sredinom sedamdesetih, valja spomenuti da su se zadnjih godina pojavila još dva studijska albuma iz tog razdoblja, a koja tada nije objavio, "Homegrown" i "Hitchhiker", kao i drugi box set njegove opsežne edicije "Archives Vol. 2" koji na deset diskova donosi snimke upravo iz tog razdoblja rada.
Snimajući s nekoliko pratećih postava, od Crazy Horse do Stray Gators, ili samostalno s gitarom i usnom harmonikom, Young je sredinom sedamdesetih zaokružio enormno važan opus koji je uključivao i albume "On The Beach", "Zuma", "Comes a Time" i "Tonight's the Night", od kojih je ovaj posljednji snimljen 1973. također zamalo ostao neobjavljen, da bi se ipak pojavio 1975. i postao dio službenog Youngova kanona.
Doduše, većinu pjesama s "Chrome Dreams" Young je u međuvremenu objavio (neke u drukčijim verzijama) na albumima s kraja sedamdesetih i kasnije, pa iznenađenje više nije onako veliko kakvo bi bilo da smo ovo izdanje dobili prije. No, sakupljene zajedno, pjesme svjedoče o propulzivnom kantautoru koji je tada snimao nekoliko albuma godišnje, a većinu pjesama ostavljao u ormarima arhiva.
Podsjetimo, te 1977. Neil Young objavio je album "American Stars 'n Bars", na kojemu je i pet pjesama s "Chrome Dreams", neke u drugačijim verzijama. No, nakon što je isplanirao objaviti "Chrome Dreams", dotok nagle inspiracije i sessioni u country-rock maniri s Lindom Ronstadt i Nicolette Larson na pratećim vokalima, proizveli su nove pjesme postavljene na jednu stranu albuma "American Stars 'n Bars", ali su zato druge pjesme "ispale" iz kombinacije.
Slično se dogodilo i godinu prije, kad je po ljetu 1976. u Kaliforniji snimio akustični, solistički album "Hitchhiker", također pospremljen u ormar ("Hitchhiker" se u međuvremenu pojavio 2017.). S njega su pak za "American Stars 'N Bars" iskorištene dosnimljene pjesme "Pocahontas" i "Powderfinger", a "Chrome Dreams" opet je ostao u ormaru. Dodamo li u priču i 2020. napokon objavljeni album "Homegrown" iz 1974. koji je u arhivu čekao 46 godina, dolazimo i do pjesme "Stars of Betlehem" koja je također završila na "American Stars 'N Bars", dok su se druge sa spomenutih sessiona mjesto našle na sjajnom Youngovu "Rust Never Sleeps" 1979.
Još puno godina Young je pokušavao pronaći "mjesto" za neke od tih pjesama. Primjerice, "Captain Kennedy" objavio je na albumu "Hawks & Doves" 1980., 1989. na albumu "Freedom" Young je iskoristio pjesmu "Too Far Gone", a na "Unpluggedu" 1994. koncertno izveo i prvi put službeno objavio pjesmu "Stringman", originalno planiranu, kao i sve nabrojane, baš za album "Chrome Dreams".
Što je najbolje, sve te pjesme vrlo dobro funkcioniraju i unutar tih drugih Youngovih albuma, pa većina poklonika u prošlosti, dok se svi detalji nisu saznali u internetskoj eri, nisu ni znali detalje o porijeklu pojedinih pjesama i snimaka. Young kao da je od materijala koji je imao na raspolaganju tražio neku tajnu vezu kojom bi ih "vezao" na albumima i pokušavao pronaći dobitnu kombinaciju. "Chrome Dreams" otkriva i solističkog Younga koji se prije obustavljene ponovne suradnje s Crosby, Stills & Nash – završene na albumu sa Stephenom Stillsom "Long May You Run" 1976. – često znao osamiti s gitarom i usnom harmonikom i tu se kriju korijeni projekata poput "Chrome Dreams". Možda je u retrospektivi i razumljiva njegova odluka da pjesme tada "poreda" i objavi drugačije, a komercijalni doseg zasigurno je bio jači albumom "American Stars 'N Bars". No, slušajući pjesme u originalnom rasporedu kako ih je namjeravao objaviti na "Chrome Dreams", otkriva se filigranska tematska i stilska ujedinjenost koja je promijenjena na tada objavljenim albumima, "spojenim" s nekoliko različitih snimanja.
Da bi se bolje shvatio kontinuitet Youngove inspiracije iz tog vremena, sve ovo došlo je nakon prethodne epopeje početkom sedamdesetih u kojoj je postao jedan od ključnih novih kantautora svjetske rock-scene. Pa je samo zadnjih godina Young objavio i niz koncertnih zapisa koji su kao i mnoge studijske snimke ostajale u arhivu. Pored sjajnog koncerta "Carnegie Hall 1970" i "Tonight's the Night Live" 1973., Young je prvi put objavio i "Live at the Cellar Door" iz Washingtona 1970. i "Live at Massey Hall" iz Toronta, kao i solistički nastup u Shakespeare Theatreu u Londonu s početka 1971. koji ujedno predstavlja i jedinu službenu videosnimku Younga iz tog razdoblja.
