Antifašizam bez cinizma na Needcompany festivalu u Rijeci

U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku započeo je Needcompany festival, program Europske prijestolnice kulture kreiran u suradnji s pravim ikonama postdramskog kazališta. Nakon uvodne predstave “Slijepi putnik” koju su izveli prošle godine, Needcompany vratio se u Rijeku s čak tri izvedbe, po jednom (uvjetno rečeno) glazbenom, plesnom i dramskom, te izložbom “18 videa” koja je uz razgovor s umjetnicima otvorena u zgradi Ivexa.

Zanimljivo je bilo gledati lica publike na “Koncertu benda koji gleda u krivom smjeru”, prvoj ovogodišnjoj izvedbi Needcompanyja koja dekonstruira formu rock-koncerta i pita se koliko su današnje zvijezde otuđene od vlastite publike, svijeta i samih sebe. Razbacani po pozornici, suočeni s nizom prepreka poput vertikalno postavljenih bubnjeva, predugih nogavica ili jezika koji to nije, oni pokušavaju uspostaviti komunikaciju koja je naoko osuđena na propast. Dio publike koji poznaje njihov rad otpočetka je glasno sudjelovao u izvedbi, ohrabrujući dvojicu gitarista i bubnjara ujedinjenih u vrhunskoj, samo naoko “raštimanoj” svirci. Oni kojima je takva forma strana, zbunjeno su se okretali po dvorani, kao da traže pojašnjenje.

– Naša publika malograđanska je na dobar i na loš način. Loš u očekivanjima kada ulaze u teatar, ali dobar jer su u stanju prilagoditi se svakom formatu kada vide što čine drugi – rekao nam je nakon predstave ugledni riječki novinar i dobronamjerni cinik.

Upravo cinizam bio je jedna od tema o kojoj smo nakon izvedbe razgovarali s izvođačima Maartenom Seghersom, Romboutom Willemsom i Nicolasom Fieldom. Na opasku jednog od gledatelja da je osjećao kao da mu se bend ruga, kao da zapravo žele da ode s predstave, umiješao se osnivač trupe Jan Lauwers uzviknuvši: “Promislite bolje! Mi preziremo cinizam!”

Cinični ili ne, činjenica je da su needcompanyjevci u Rijeci uspjeli razoružati čak i najskeptičnije gledatelje, koji su ih na kraju nagradili zasluženim ovacijama.

– Iznenadilo nas je što su ljudi tijekom izvedbe navijali, jer obično ne ulaze aktivno u dijalog s nama. Bilo je neočekivano lijepo što je večeras u Rijeci srušena ta barijera – rekao nam je gitarist Seghers.

Prilike za propitivanje bit će još, jer Needcompany 3. i 4. ožujka u HNK Ivana Pl. Zajca predstavljaju “Sve što je dobro”, predstavu pripremljenu posebno za EPK, u režiji samog Jana Lauwersa.

– Needcompany osnovan je 1986. u Belgiji, kada je neofašizam bio prilično snažan, što je loše okruženje za stvaranje umjetnosti. Morao sam se odreći materinjeg i orijentirati se na engleski i druge jezike kako bih dopro do što većeg broja ljudi, jer smatram da upravo kultura i umjetnost mogu ujediniti Europu. Zato smo i došli u Rijeku u godini u kojoj nosi titulu Europske prijestolnice kulture – istaknuo je Lauwers najavljujući svoju novu predstavu, opisanu kao ljubavnu priču u vrijeme kada Europa žrtvuje svoje vrijednosti, a ljudi podliježu mržnji i netoleranciji.

Needcompany festival događa se u okviru programskog pravca Doba moći, koji je inspiriran Rijekom kao laboratorijem europske povijesti. Kroz niz programa on progovara o oblicima i odnosima moći, od destruktivne do kreativne, od nasilja i opresije do krhkosti života, od političkih igara do ljudskih prava. Navedene teme pokazale su se itekako aktualnima pred otvorenje EPK, kada je na Korzu uništena vremenska crta riječke povijesti koja je uključivala i jugoslavensku zastavu. Kao da odgovaraju nepoznatom vandalu, organizatori su u program otvorenja uvrstili i spektakularnu izvedbu protestne himne “Bella Ciao”.

Odjeci otvorenja u međuvremenu su se stišali. Zastave bivših režima uklonjene su s Korza, kojim je u sklopu karnevala prošloga tjedna autoironično prošetao gradonačelnik Obersnel obučen u Jovanku Broz. Čitavu priču kontinuirano “trola” umjetnički kolektiv Aupičku, koji je na Valentinovo organizirao i performans “Brisanje Jugoslavije iz kolektivnog sjećanja”. Čini se da su u tome i uspjeli, jer glavne teme u riječkim kafićima trenutačno nisu ustaše i partizani, nego koronavirus, za koji još nije sigurno hoće li utjecati na programe EPK.

– U stalnoj smo koordinaciji s nadležnima, ne očekujemo velike probleme. Svjesni smo da se među građanima u jednom trenutku stvorila velika panika. Mi se ipak oslanjamo na mišljenja stručnjaka poput Ivana Đikića – rekla nam je jedna od organizatorica, dodajući kako su ipak sretni da Needcompany dolazi iz Belgije, a ne zarazom blokirane Italije.

Needcompany festival završit će 6. ožujka, predstavom “Zauvijek” u režiji Ellen Barkey, nastaloj po kompozicijama Gustava Mahlera. Istodobno s gostovanjem belgijske trupe, u Rijeci se održava i niz drugih programa. Među najboljim instalacijama koje su se pojavile u vjetrovitoj Rijeci ističemo Neboder za ptice beogradskog umjetnika Vladimira Perića. 
Visoka 11 metara, ta novogradnja od drva i metala mogla bi postati dom za 160 krilatih obitelji. Pitamo se bi li i one graktale kada bi na njihovoj zgradi osvanula petokraka kakvu, uz mnogo zgražanja, na vrhu Riječkog nebodera uskoro planira dići umjetnik Nemanja Cvijanović.