Proslavljena hrvatska operna diva Ruža Pospiš-Baldani višestruko je zahvalila za proslavu koja joj je koncertom hrvatskih studenata Visoke škole za glazbu i izvedbenu umjetnost u Beču priređena 20. o. m. u kripti bečke crkve sv. Kanizija, u povodu 40. obljetnice njezina umjetničkog rada i 60. rođendana. Glazbenoj svečanosti, čiji je organizator ugledni hrvatski skladatelj i dirigent Miro Belamarić, koji već godinama pretežno živi u Beču, i suorganizator, predstojnik Hrvatskoga povijesnog instituta u Beču pater Jerko Matoš, prisustvovao je i hrvatski veleposlanik u Austriji Dražen Vukov Colić.
Dirnuta bečkim koncertom i cvijećem, primadona je rekla: - Kad bi Zagreb barem nešto naučio od Beča... Ako ništa drugo, mogli su mi brzojavnom čestitkom pokazati da im nešto značim!
Imate li umjetničke kontakte sa Zagrebom?
- U našoj sam glazbenoj sredini rijetko prisutna. U proljeće sam pjevala u "Borisu Godunovu" u Zagrebu. Mi smo Hrvati čudni ljudi. Sve što je strano više cijenimo od domaćega. To sam iskusila i na vlastitoj koži. Dok se nisam dokazala u inozemstvu, nisam bila priznata ni u domovini. Za razliku od Zagreba, bečka publika voli i cijeni svoje umjetnike.
Što Vam je značio Beč u umjetničkoj karijeri?
- Mnogo! Na bečkom sam radiju počela kao osamnaestogodišnjakinja. Bio je to dobar početak za kasniju karijeru. Uslijedili su nastupi u Bečkoj državnoj operi, jednoj od nekoliko vodećih svjetskih opernih kuća, Musikvereinu, Konzerthausu... Ponosna sam na nastupe u bečkim institucijama, nedvojbeno bogate tradicije i velikog ugleda. I na nastupe u Salzburgu - jednom od najuglednijih svjetskih glazbenih centara. U njemu sam nastupila na dva vrlo važna festivala, ljetnom te proljetnom koji se održava svake godine u vrijeme uskrsnih blagdana. Uz Salzburg me veže predivno umjetničko iskustvo s dirigentom Herbertom von Karajanom u Verdijevoj "Aidi". U Austriji sam zaista doživjela velike počasti i veliku satisfakciju.
Koje biste uloge istaknuli kao najdraže?
- Ako je riječ o koncertnom repertoaru, Bach je svakako poseban dio mojih umjetničkih interesa. Razlog ljubavi prema Bachu leži u njegovoj glazbi kojom kao samozatajna osoba mogu pokazati i prenijeti na publiku svoje osjećaje, što mi pričinjava veliko zadovoljstvo. Prava riznica iskazivanja osjećaja su i Gluckov "Orfej" i barokna glazba.
A operne uloge?
- Volim francuski repertoar. Posebno mjesto tu zauzima Dalila. No, mom osjećajnom svijetu vrlo su bliske i "Carmen" i "Aida".
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
- Moj je moto oduvijek bio: na mladima svijet ostaje! Stoga energiju kojom raspolažem trošim - i trošit ću - na podučavanje mladih hrvatskih opernih talenata. Jedan od njih je i Dubravka Šeparović, fenomenalan materijal s kojim je pravo zadovoljstvo raditi. Oduševljena sam i našim mladim talentima u Beču i veliko im hvala za koncert koji su mi poklonili na dar. Zaista sam ugodno iznenađena zavidnim vokalnim i interpretativnim mogućnostima nekih od njih. Svaka čast pateru Matošu koji je jedan od rijetkih entuzujasta koji okuplja i brine o hrvatskoj mladeži u Beču. I Miri Belamariću, idejnom začetniku obiljažavanja mojih jubileja.
Što radite u slobodno vrijeme?
- Iako sam u mirovini, slobodnog vremena imam manje nego prije kada sam putovala cijelim svijetom i mijenjala pozornice. Rastrgana sam između moje unučice koju obožavam, supruga, djece, kuće i tri psa koji su također članovi obitelji. Zato jedva čekam da odem na odmor.
Kamo ćete na odmor?
- U Dubrovnik, gdje ostajem do početka studenoga. I to u obiteljskoj kući sagrađenoj na zemljištu čiji je vlasnik od 1965. godine moj suprug. To posebice ističem zbog "Nacionala" čiji je novinar tendenciozno i neistinito spomenuo moje ime, pišući nedavno o poznatim osobama iz hrvatskog javnoga života koji su poratno vrijeme iskoristili da se domognu zemljišta u Dubrovniku i oko njega.
Snježana Herek