Izložbu organizira ULUPUH čija je aktivna i cijenjena članica Ika Škomrlj bila dugi niz godina, a koncepciju izložbe i njezin likovni postav potpisuju predsjednica ULUPUH-a kostimografkinja Ivana Bakal te autorica monografije o Iki Škomrlj teatrologinja u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta HAZU Martina Petranović.
Ovo je, kako se navodi, prva i velika retrospektivna izložba bogatoga i raznovrsnoga kostimografskog opusa Ike Škomrlj, koja se najvećim dijelom temelji na autoričinoj ostavštini u vlasništvu njezine obitelji, ali i građi iz Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta HAZU, brojnih hrvatskih kazališta u kojima je djelovala te Hrvatske radiotelevizije.
Posjetitelji će na izložbi moći razgledati kostimografske radove Ike Škomrlj nastale u razdoblju od samih početaka njezinoga profesionalnog djelovanja sredinom 20. stoljeća do njezinih posljednjih ostvarenja u novome tisućljeću.
Izlošci obuhvaćaju brojne i raznolike kostimografske skice za dramske i glazbenoscenske predstave, televizijska ostvarenja i vojne odore te fotografije i snimke izabranih kazališnih predstava i filmova.
Osobito atraktivan dio izložbe čini nekoliko desetaka originalnih kazališnih kostima od kojih većina nikada prije nije bila izložbeno predstavljena javnosti (Trnoružica, Orašar, Pjesme ljubavi i smrti, Faust, Prodana nevjesta, Postolar od Delfta, Norma, Samson i Dalila, Jalta, Jalta, Fedra, Troilo i Kresida, Hamlet, Aretej, Plavi snijeg, Ronja…), te osobni predmeti, nagrade i memorabilije Ike Škomrlj, haljina koju je Ena Begović nosila tumačeći barunicu Castelli u filmu "Glembajevi" Antuna Vrdoljaka, odora Počasne bojne, i sl., a moći će se čuti i autoričina osobna razmišljanja o kostimografiji.
Kako u predgovoru ističe Martina Petranović, Ika Škomkrlj "svojom se nepresušnom kreativnom energijom, strukovnim znanjem koje je kontinuirano produbljivala i strastvenom ljubavi prema kostimografskome pozivu i kazalištu uopće vrlo brzo nametnula kao autoritet u hrvatskoj kazališnoj kostimografiji ostvarivši velik broj antologijskih, maštovitih i interpretativno inovativnih kostimografija u dramskom, opernom i operetnom te baletnom i plesnom repertoaru, a povremeno i na televiziji i filmu".
Njezini su kostimi, dodaje, bili snažna, ako ne i ključna uporišta vizualnoga identiteta kazališne predstave kao i psihologije i profila dramskih lica, pa i svojevrsna šifra za gonetanje temeljne ideje na kojoj je predstava počivala.
"Uvijek iznova pristajući na izazov nalaženja prostora vlastite kreativne slobodne unutar zadanosti kostimografskoga zadatka žanrom, tekstom, glazbom, likom, režijom ili koreografijom, bila je sklonija simboličnom i metaforičnom više nego li narativnom ili deskriptivnom oblikovanju kostima, ekspresivnom ali jasnom izražavanju ideje te riziku, pomaku, eksperimentu i očuđavanju u zamisli, kroju, boji i detalju", ističe Petranović.
Kostimografkinja Ika Škomrlj rođena je u Zagrebu 1932., a umrla je 2018. Profesionalnu kazališnu karijeru započela je 1956., a posljednje kostime kreirala je nekoliko godina prije smrti za Kazalište Trešnja. U doba njezina kostimografskoga stasanja otvarala su se prva stalna kostimografska mjesta u hrvatskim kazalištima, no ona je, protivno trendovima, odabrala put slobodne umjetnice. Tijekom više od pola stoljeća ostavila je trag u svim većim hrvatskim kazališnim kućama i nerijetko je surađivala s manjim, neovisnim ili eksperimentalnim teatrima i kazališnim skupinama.
Dobitnica je niza nagrada i priznanja, među kojima se ističu Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (2004.) i Nagrada za životno djelo Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (2016.).
Njezini su radovi uvršteni u serijal knjiga posvećenih povijesti svjetske scenografije i kostimografije (World scenography, vol. II, 1990. – 2005., OISTAT, Taiwan 2014.) te izloženi na međunarodnoj izložbi svjetske kostimografije u Varšavi 2018.
Izložba je otvorena do 29. travnja.