Bolesna sam 
od švedskih stereotipa da detektiv mora biti razvedeni pijanac

Švedska autorica krimića Kristina Ohlsson stiže na premijerno izdanje Zagreb Book Festivala, na kojem će sutra u Muzeju za umjetnost i obrt predstaviti "Pepeljuge", hrvatski prijevod romana iz svog serijala o policijskim detektivima Alexu Rechtu i Frederiki Bergman.

Već svojim prvim krimićem "Unwanted" 2009. osvojila je švedsku i svjetsku publiku, i unatoč zahtjevnoj karijeri u švedskoj policiji koju je tada još vodila, njezina sljedeća dva romana "The Daisy" i "Guardian Angels" ušla su u uži izbor za nagradu švedske Akademije kriminalističkih pisaca za najbolji roman 2010. i 2011. Ohlsson je postigla ono što se činilo nemogućim – podigla je skandinavske krimiće na novu, neočekivanu razinu; nabijenom atmosferom, intrigantnim zapletom i izbrušenim likovima.

Radili ste kao službenica u OSCE-u i prije toga kao analitičarka sigurnosnih pitanja u švedskoj policiji i švedskom ministarstvu vanjskih poslova. Kako ste i zašto počeli pisati?

Pisala sam otkad sam savladala slova. Bilo mi je sedam godina kad sam napisala svoju prvu kratku priču. Već od djetinjstva znala sam da mi se sviđa pisanje. Dakle, nisam iznenada počela objavljivati romane kad mi je bilo 28; pisanje je moja snažna strast otkad sam bila dijete.

Jeste li svoja iskustva iz rada u policiji koristili kao materijal za krimiće?

Vrlo malo. Sve što sam radila u policiji bilo je klasificirano kao strogo povjerljivo. Sve što sam napisala 100 posto je fikcija.

Recite nam ipak nešto o svom policijskom poslu.

Moj je posao uključivao suradnju sa švedskom tajnom službom i to je nešto o čemu generalno ne mogu (i ne smijem) govoriti.

Napisali ste već niz krimi romana koje publika obožava i kritika hvali. Jedan od glavnih likova u vašim romanima policijski je detektiv Alex Recht koji nije razveden i nesretan alkoholičar.

Željela sam uvesti u švedski kriminalistički roman novu vrstu karaktera. Bolesna sam i umorna od švedskih stereotipa, željela sam pisati o muškarcu koji je u svojim najboljim godinama, zdrav, sretan i dobar u poslu. Takav je Alex Recht.

U usporedbi s glavnim muškim likom, kako biste opisali policijsku detektivku Fredericu Bergman?

Uspoređujemo li je s Alexom, Frederica je zatvorenija i nedruštvenija. Njezin je karakter vrlo jak, silno je neovisna i jako pazi s kime će se vezati. Teško ju je upoznati, ali ipak je iznimno lojalna ljudima koji je okružuju, kao i svom poslu.

Koja je tajna svjetskog uspjeha skandinavskih kriminalističkih romana?

Vrlo teško pitanje. Skandinavski krimić fenomen je koji je stvorila vrlo mala skupina autora, koji se otada neprekidno razvija. Ja sam, naravno, vrlo sretna što sam dio tog fenomena, ali bojim se da ga ne znam objasniti.

Koliko su često autori švedskih kriminalističkih priča žene?

Postoji golema grupa ženskih autora krimi romana u Švedskoj, čak veća od skupine muških kriminalističkih pisaca. Stoga ne postoji ni mogućnost da budem iznimka ili da imam ikakvih poteškoća tog tipa s muškim kolegama.

Kako živite kao profesionalna književnica?

Mogu reći da vodim vrlo bogat život s puno slobode. A kad kažem "bogat", ne mislim nužno na novac koji zarađujem. Toliko je stvari koje danas radim, a prije nisam mogla. Puno putujem i – zapravo – radim manje nego prije.

Tko su vaši književni uzori?

Stephen King i Astrid Lindgren.

Također ste uspješna dječja književnica. Koliko se pisanje za djecu razlikuje od pisanja za odrasle?

Glavna je razlika u tome da, kad pišete za djecu, stvarate kraće i jednostavnije priče. Manje likova, lakši zaplet. Također, uvodim manje nasilja u dječje priče. Istina je da volim prestrašiti svoje najmlađe čitatelje, ali i osjećam odgovornost da ih ne preplašim previše.

Na čemu trenutačno radite?

Svojoj šestoj knjizi o Frederici Bergman.

Je li u Švedskoj poznat neki hrvatski književnik?

Možda, ali bojim se da ja ne znam ni za jednog.