Godina iza nas konačno je sa sebe skinula koronski veo pa su hrvatski sajmovi knjiga zabljesnuli punim sjajem. Tako je Interliber održan bez restrikcija, što je bilo važno za nakladnike koji su u pravilu zadovoljni financijskim rezultatima tog najvećeg sajma knjiga u nas. A kada su zadovoljni nakladnici, trebali bi biti zadovoljni i čitatelji jer mogu očekivati lijepi broj prijevoda najaktualnijih i najzanimljivijih stranih knjiga. I doista. Što se prijevodne prozne literature tiče, hrvatska je ponuda i ove godine bila standardno bogata i uglavnom pravovremena. Na mjesto nekih starih nakladnika koji su se umorili ili nestali s izdavačkog stresnog podija došli su novi, s provjerenim urednicima, što garantira živost i u budućim godinama. Bilo je i lijepo konstatirati da su domaći nakladnici (i to Vuković & Runjić, Disput, MaMa i Kulturtreger te OceanMore) prepoznali literarnu vrijednost francuske autorice Annie Ernaux, pa smo i prije nego što je 2022. dobila Nobela, na hrvatskom mogli pročitati šest njezinih knjiga.
1. Vremensko utočište – Georgi Gospodinov (Fraktura)
Najnoviji roman vodećeg bugarskog književnika Georgija Gospodinova „Vremensko utočište“ autoru je donio talijansku nagradu Strega, ali i produbio mu ugled među čitateljima i kritičarima. Hrvatsko izdanje odlično je i promptno prevela Ksenija Banović, dočaravši nam cjelokupno bogatstvo ovog romana koji je satiričan i distopijski, ali je, što je pokazala Putinova agresija na Ukrajinu, i zlokobno realističan. No, nije to samo povijesna knjiga ni prevrtljivi hibrid između romana i slabo prikrivene zbirke političkih eseja i neobaveznih filozofskih razglabanja nego i autorova najosobnija moguća ispovijed, ali i knjiga apsurda, o čemu svjedoči i efektna Gospodinovljeva napomena s početka knjige da su „sva stvarna lica u ovom romanu izmišljena, a sva izmišljena stvarna“.
2. Sive pčele – Andrej Kurkov (Edicije Božičević)
I prije Putinove agresije na Ukrajinu, ukrajinski pisac koji uglavnom piše na ruskom jeziku Andrej Kurkov bio je poznat diljem Europe i svijeta. A roman „Sive pčele“ (s ruskoga ga je odlično preveo Kristijan Poklečki) o neobičnom ratnom prijateljstvu dva prirodna ideološka neprijatelja u malom selu koje se našlo na granici između ukrajinske vojske i separatističkih Rusa u Donecku remek-djelo je antiratne literature koje je izbjeglo sve zamke propagandističke pamfletističke literature. Sergej i Paška neodoljivi su literarni junaci rata koji je počeo puno prije 24. veljače 2022. godine.
3. Metuzalemova svjetiljka – Viktor Pelevin (Matica hrvatska)
Ruski autor Viktor Pelevin koji ima deset hrvatskih prijevoda u romanu „Metuzalemova svjetiljka ili Posljednja bitka masona i čekista“ iz 2016. godine politički je, gospodarski, ali i geostrateški roman. Bavi se američkom dominacijom u suvremenom svijetu te zapravo metaforički mutno najavljuje rusku invaziju na Ukrajinu. Pelevin je nevjerojatno moćan i lucidan pisac naoružan raznim znanjima te se virtuozno igra riječima i njihovim značenjima, seleći svoje likove iz jednoga u drugo povijesno vrijeme, pišući roman u raznim žanrovskim i stilskim registrima. Pri tome je i autentičan glas Rusije.
4. Obećanje – Damon Galgut (Lumen)
Južnoafrički pisac Damon Galgut s pravom je 2021. osvojio Bookerovu nagradu netipičnim obiteljskim romanom „Obećanje“ koji je s engleskog na hrvatski prevela Ana Josić. Galgutov roman britka je i izrazito sentimentalna pripovijest o južnoafričkoj bjelačkoj obitelji u vremenu snažnih političkih promjena na jugu Afrike, na koje obitelj reagira jako sporo ili krajnje suzdržano. No, politika i povijest, pa i rasizam nisu jedinog pogonsko gorivo ovog romana koji se prije svega bavi elementarnim ljudskim osjećajima, o kojima Galgut piše svježe i maksimalno otvoreno i iskreno.
5. Naknadni životi – Abdulrazak Gurnah (Profil)
Sada već predlanjski nobelovac, britanski pisac rođen na Zanzibaru Abdulrazak Gurnah dobio je i prvi hrvatski prijevod za koji je zaslužan Dinko Telećan. „Naknadni životi“ Gurnahov su povijesni roman sa snažnom sentimentalnom pozadinom koji se bavi istočnoafričkom obalom u prvim desetljećima 20. stoljeća, kada je taj dio Afrike pod kolonijalnim jarmom Njemačkog i Britanskog Carstva, a domaći ljudi žive u nezamislivoj bijedi. Gurnahova mašta otmjenim nas rečenicama u krešendu ovog razgranatog, starinski napisanog obiteljskog romana vodi čak i do denacificirane Njemačke.
6. Raskrižja – Jonathan Franzen (VBZ)
Jedna od neupitnih svjetskih literarnih zvijezda svakako je ljubitelj ptica i Karla Krausa Jonathan Franzen koji u opsežnom romanu „Raskrižja“ (preveo ga je Igor Buljan) minuciozno prati šaroliku američku obitelj Hildebrandt i njezinu borbu s religijskim ograničenjima i moralnim izazovima koje im nameće krajnje pragmatično američko društvo u vrijeme Vijetnamskog rata. I u „Raskrižju“ Franzen dokazuje da je vrstan pripovjedač i da itekako zna odabrati, a onda i modelirati likove smještajući ih u familijarne točno određene, ali i više nego intrigantne ladice.
7. Proljetna zvijezda – Karl Ove Knausgård (Oceanmore)
Svoju strast prema višesveščanim romanima, slavni norveški pisac Karl Ove Knausgård dokazao je i „Jutarnjom zvijezdom“, prvom od pet knjiga koliko kani napisati o nekoliko likova među kojima je i književnik Arne, koji u kući za odmor u okolici Bergena provodi ljetne praznike sa psihički oboljelom suprugom Tove i troje djece. Iako nam se čini da Norvežanin ponovno piše vlastitu autobiografiju, razvedenost radnje i likova jasno pokazuje da je tu riječ o nenadmašnoj i neukrotivoj fikciji koja nema veze sa Knausgårdovim, mora se priznati, prilično burnim stvarnim životom.
8. Svježa voda za cvijeće – Valérie Perrin (Sonatina)
Drugi roman francuske autorice Valérie Perrin „Svježa voda za cvijeće“ koji je na hrvatski prevela Maja Ručević ljubavni je roman s jakom psihološkom popudbinom koji ima gotovo sve odlike krimića. Napet je to roman koji je namirisan neodoljivim erotskim literarnim parfemom, a koji se bavi Francuskinjom Violette Toussaint koja je kao maloljetnica odselila iz disfunkcionalnog doma markantnom Philippeu Toussaintu o kojem je bila seksualno ovisna. U strašnoj nesreći gubi kćer jedinicu, a onda i muža, ali njezin život time ipak nije završio niti izgubio smisao.
9. Djaili Amadou Amal – Nestrpljive (Petrine knjige)
Rijetko imamo prilike čitati knjige kamerunskih pisaca, pa roman Djaili Amadou Amal „Nestrpljive“ koji je s francuskog prevela Ivana Šojat, zavređuje dodatnu podršku. Riječ je o asketski napisanom romanu koji se bavi sudbinom žena u Kamerunu u kojem je poligamija dozvoljena. Kamerunska književnica čiji je roman dobio uglednu nagradom Le Prix Goncourt des Lycéens koju dodjeljuju srednjoškolci fokusirano prepričava sudbine tri mlade žene kojima njihove imućne obitelji nalaze muža po svom pragmatičnom izboru i tjeraju ih da budu samrtnički strpljive, što nije nimalo lako provesti.
10. Nitko ne govori o tome – Patricia Lockwood (Naklada Ljevak)
Roman prvijenac „Nitko ne govori o tome“ ugledne američke pjesnikinje Patricije Lockwood koji je na hrvatski preveo Goran Glamuzina može se slobodno uvrstiti u trenutačno sveprisutnu fikciju koja je obilato poduprta autobiografskim činjenicama, momentima i impulsima. Jedan od najvažnijih poticaja za pisanje ovog gotovo brutalno potresnog romana je bolest autoričine nećakinje Lene koja je oboljela od Protejeva sindroma. To je knjiga koja demistificira život bolesne američke bebe iz Ohija, ali ne mistificira tzv. civilizirane i moćne američke političare koje ta beba uopće ne zanima.