Na Univerzijadi za prolaz dalje igraju vaterpolisti Albanije i Makedonije. Desetak sekundi do kraja, pri rezultatu 10:10, Makedonac Tripče dribla jednog pa drugog Albanca. Trener mu s klupe viče:
- Frli topkata na Dimče!
Tripče sam pliva prema golu, a trener i dalje urliče:
- Frli topkata na Dimče!
Tripče sam ispred golmana, loba ga i postiže pobjednički gol, a njegov trener će tužno:
- Jebi ga, utopi se Dimče!
Nevjerojatnu priču o Univerzijadi “zakačio” sam sasvim slučajno u Saloonu na Ciboninoj fešti. Od urednika AS-a dobio sam zadatak da intervjuiram Vladimira Anzulovića – Zulu. Privatno vrlo duhovit i zabavan, ali kamere kao da su blokirale taj njegov smisao za humor.
- Zula, trebali bismo spikati za AS?
- Na koju temu?
- Pa, naslov bi bio “Kako je moj tata Jerko uhapsio Tita”.
- Zula se ukočio i zaprepašteno me pogledao.
- Ma, odi vrit! Moj stari je bil policijski agent i u čuvenom Bombaškom procesu je stvarno uhapsil Josipa Broza. Si lud da o tome pričam za novine. Uostalom, mog tatu je sam Tito pohvalio da ga, prilikom privođenja, nije mlatio. Tito je mom Jerku dal i penziju.
Oprostio sam se od zanimljive teme kad mi Zula šapnu:
- Nitko ne zna da su Vlaho Srezović i Albert Papo zaslužni što je Zagreb dobio Univerzijadu. A to kako smo došli do Svjetskih studentskih igara pravi je triler.
Zaintrigirao me Zula pa sam svratio do Vlahe.
- Po čemu Saloon ima zasluge za dobivanje Univerzijade?
- Kad su Mirko Novosel, Zula i ostali u delegaciji putovali u Italiju da kandidiraju Zagreb za domaćina Univerzijade nisu imali dovoljno šoldi za put, smještaj… pa smo mi malo pripomogli.
Prošlo je puno godina dok, na premijeri “Mačka u vreći”, na Opatovini od Mirka Novosela nisam doznao u kakvom se to trileru “rodila” Univerzijada.
- Bilo je tu svega za napeti serijal u nastavcima.
- Konkretno...?
- Kad je prihvaćena naša kandidatura, krenuli smo u obrađivanje onih koji odlučuju. Sve je išlo lagano i po planu, no ključni glas bio je onaj Prima Nebiola, prvog čovjeka Svjetskih studentskih igara. Njega nikako nismo uspijevali pridobiti.
?
- Njegov bliski suradnik Angelo šapnuo mi je da bi Nebiola udobrovoljio počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu, koje je u to vrijeme uživalo veliki ugled u svijetu.
- Procedura je problem…
- Činilo se da će sve biti O.K. Gradonačelnik Mato Mikić bio je na Ekonomiji, a Zvonimir Šeparović na Pravu. Znači, Fakultet za fizičku kulturu trebao je predložiti, dva faksa to potvrditi i Univerzijada je naša.
- Gdje je zapelo?
- Nećeš vjerovati, dekanica Fakulteta za fizičku kulturu, koja bi trebala biti najzainteresiranija za sportske igre, odbila je kandidirati Nebiola za počasnog doktora. Nastala je bezizlazna situacija.
- Zašto je dekanica odbila predložiti Nebiola?
- Do dana današnjeg to je za mene velika tajna. Odmah sam zvao Josipa Vrhovca i upoznao ga s problemom. Kako je on bio jedan od najmoćnijih ljudi u Jugi, pronašao je spasonosno rješenje. Naime, opunomoćio me da Nebiolu ponudim najviše jugoslavensko odlikovanje umjesto doktorata.
- Gdje je onda zapelo?
- Angelo je prenio poruku svom šefu, koji nas je ljutito odbio govoreći da ima kolekciju najviših odličja SAD-a, Rusije, Kine… Zanimao ga je samo počasni doktorat.
- Panika?
- Ponovo smo bili pred nepremostivom zaprekom. A onda smo dekanicu poslali na službeni put u inozemstvo. Okupili smo na DIF-u pedesetak uglednih ljudi, među njima Celestina Sardelića, Luku Bajakića, Matu Mikića. Jednoglasno smo predložili Prima Nebiola za počasni doktorat, a to su na Ekonomiji i Pravu ekspresno potvrdili.
- I tako smo dobili Univerzijadu?
- A, ne! Pojavili su se novi problemi. U Zagreb je stigao Juan Antonio Samaranch, kojeg Nebiolo nije simpatizirao. Oštro me upozorio da u dvorani, gdje mu je dodjeljivan počasni doktorat, ne želi vidjeti prvog čovjeka OI.
?
- U predvorju Sveučilišta sam Bog nam je poslao Jolu i Biserku Petrović. Odmah sam ih upoznao sa Samaranchom koji je obožavao Dražena, pa su se zadržali u razgovoru dok ceremonija dodjele doktorata nije okončana, a skandal spriječen.
Eto tako je Zagreb dobio Igre, Nebiolo doktorat koji su primili osmorica nobelovaca, Tesla, Mock, Demirel, M. Thatcher… Primo – redni broj 72, bez velikih škola, koje, istini za volju, nije imao ni počasni doktor Josip Broz. Ali aj ti ne daj 1969. titulu Titu. Moš mislit. Zamalo je 101. postao Milan Bandić, ali je prijedlog rektora Borasa propao zbog pobune na Sveučilištu.
- Znaš da je Celestin Sardelić, tad predsjednik Vaterpolskog saveza Jugoslavije, inzistirao da baklju na Univerzijadi pali Igor Milanović, po mnogima najbolji vaterpolist svijeta. Čak je bio i na probi, ali smo odigrali igricu i Draženu Petroviću dodijelili centralnu ulogu otvaranja - završio je Novosel
A ja namjerno izostavljam ime dekanice koja je pokušala minirati Igre. Tek da se zna da je sa suprugom, uoči Domovinskog rata, otišla put istoka.
Inače sam jedini zagrebački novinar koji iz ruku Josipa Vrhovca nije primio plaketu za praćenje Igara, a radeći za desetak medija sigurno sam napisao najviše afirmativnih tekstova o Univerzijadi.
- Sead Saračević i ja dobili smo zbog tebe jezikovu juhu od Vrhovca koji nije želio dati diplomu novinaru Miloradu Novakoviću jer je pisao kako je Josipov brat Ivo švercao gume preko granice. Mi smo se prevarili i tvoju plaketu bacilli u koš. Sorry! Objasnio mi je puno godina kasnije urednik s Radio Zagreba Tomislav Radić.
Istini za volju, napisao sam i jedan satiričan tekst vezan za Igre. Trojica važnih ljudi u Organizacijskom odboru trebala su otvoriti novi stadion u Samoboru. Igrala se kup utakmica Samobor - Budućnost, a igrači, TV, pune tribine… čekali su trojku punih 20 minuta. Saznao sam da su u jednom poznatom samoborskom restoranu čekali da papaju palačinke s vajnšatoom i zakasnili. Bio sam malo zločest i, na opći smijeh, sve to napisao.
Zagrebačka Univerzijada jedina je promijenila znak igara – U. Naš znak bio je Y. Teško je pogoditi zašto.
Ankica?