DDR-ova književnica Christa Wolf na profesionalnoj prekretnici

Kad se 1993. doznalo da je Christa Wolf, kraljica literature nekadašnjeg DDR-a, od 1959. do 1962. radila za omraženu tajnu policiju Stasi, srušeno je povjerenje u nju i vjera u istinoljubivost kritičkih zapisa o nacizmu, socijalizmu i Istočnoj Njemačkoj koje su je proslavile! No nisu svi jednako sudili o toj nerazjašnjenoj Christinoj prošlosti, kao što nisu sudili ni o djeliću mladenačke papine prošlosti u doba nacizma. Činjenica da je upravo dobila nagradu koja nosi ime Thomasa Manna veća je od iznosa nagrade (25 tisuća eura) jer potvrđuje da je prevagnula bolja strana Christine prošlosti. Činjenica je i da je mučan Stasijev nadzor književnice bio naposljetku veći od onoga što mu je ona dala za te tri, četiri nesretne godine suradnje. I težina dosjea svjedoči o tome: njezin za Stasi je tanak, a Stasijev o njoj – neusporedivo deblji! No baš u doba dok je bila Stasijeva djevojka objavila je prvu knjigu (1961.) i nastavila pisati, a k tome i slobodno putovati po Europi. Za nju očito nisu vrijedila poznata stasijevska ograničenja. Putovala je po Europi na simpozije, ljetovala na Azurnoj obali, čak i gostovala kao profesorica u SAD-u. Jer Stasi je mogao biti miran!

Christa Wolf, naime, nemjerljivo je vjerovala u mogućnost demokratskog socijalizma, uvijek se vraćala u DDR vjerujući u utopiju do te mjere da je na dan pada Berlinskog zida pozivala sugrađane da ostanu s malobrojnima koji nisu željeli pobjeći, uvjerena da se može popraviti društvo koje nije vrijedilo. Prije toga istupila je iz Komunističke partije. Dvadeset godina otrežnjavanja ispunila je intimističkom i ekspresivnom literaturom, čvrsto vezanom za politički ustroj društva. Strasno je vjerovala da pogrešna dnevna politička praksa ne znači promašenu utopiju iz koje je ta praksa izrasla.

Svojom je prozom uspjela sjajno opisati osobito važnu činjenicu: da je očišćenje od dugogodišnjega političkog trovanja neusporedivo teže od samog trovanja!