Iz programa 13. ZagrebDoxa, koji sveukupno broji 121 dokumentarac i obrađuje niz najraznovrsnijih tema koje (većinom) na realan i nerijetko surov način reflektiraju društvo, izdvaja se devet naslova - riječ je o programu Happy Dox, tj. filmovima koji na pozitivan i poticajan način dokumentiraju neuobičajene ličnosti ili pojave.
Kratkometražni kanadski dokumentarac Slanina i Božji gnjev (Bacon & God's Wrath) autora Sola Friedmana dokumentira prijelomni trenutak u životu Razie Brownstone, devedesetogodišnje Židovke koja se zbog krize vjere odlučuje po prvi put u životu kušati slaninu. Film je nagrađen nagradom žirija na Sundanceu za najbolji kratkometražni film, a osvojio je i nagradu Kanadske akademije za film i televiziju za najbolji kratkometražni dox.
Pickle je kratkometražni američki dokumentarac autorice Amy Nicholson u čijem je središtu par koji je tijekom dvadeset i pet godina braka spasio brojne životinje. Najbizarnije je što većina stvorenja koje udomljavaju pati od neobičnih bolesti: od ribice Pickle koja ne može plivati, pretile kokoši, mačke sa srčanom manom, guske koja ne može plutati na vodi sve do paraplegičnog oposuma koji za večeru najradije jede kajganu. Pickle je osvojio niz priznanja na festivalima diljem svijeta, uključujući veliku nagradu žirija na filmskom festivalu na Floridi i nagradu publike na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Full Frame.
Kratkometražni švedski dokumentarac Skakaonica (Ten Meter Tower) autora Axela Danielsona i Maximiliena Van Aertrycka zanimljiva je analiza ljudske reakcije na neuobičajene situacije. Naime, autori koji svoje projekte opisuju kao studije ljudske naravi pred 43 su sudionika postavili zadatak: popeti se na deset metara visoku skakaonicu i potom odlučiti hoće li skočiti.
Papa zvani Allo na čelu je velike obitelji Alaev, tandžikistanskog pandana obitelji Jackson, koja je 1990-ih godina iz matične zemlje emigrirala u Izrael. Autori Tal Barda i Noam Pinchas u dokumentarcu Prekrasno kraljevstvo Pape Alaeva (The Wonderful Kingdom of Papa Alaev) prate tog nadarenog glazbenika koji upravlja svim segmentima života svoje glazbene obitelji. Patrijah Papa odlučuje o svemu i od obitelji ne prihvaća ništa osim potpune posvećenosti i poslušnosti. Jedini je "izdajnik" njegova jedinica Ada, koja je krenula u vlastiti život daleko od autoritarnog oca. Uz moćan soundtrack, svi zabavni razgovori u toj velikoj obitelji nabijeni su dramom i zvukom bubnjeva.
Glazba je središnja tema još jednog happy dokumentarca. Pjevajući s Ljutom pticom (Singing with Angry Bird) prvi je dugometražni dokumentarac korejske autorice Hyewon Jee, redateljice nominirane za nagradu Emmy, u kojem prati temperamentnog opernog pjevača nadimka Ljuta ptica u višegodišnjem nastojanju održavanja zbora za djecu iz sirotinjskih četvrti u indijskom gradu Puneu. Njegova je namjera upoznati djecu s glazbom koja nadilazi okvire njihove svakodnevice. Sudjelovanje u zboru ima izrazito pozitivan učinak na život djece, iako dio roditelja nije svjestan toga, što Ljutu pticu nerijetko dovodi na rub očaja. U svakom slučaju, glazba povezuje i pokreće i roditelje i djecu u nekom novom i pozitivnom smjeru.
Cooltura (Cooltour) autora Mira Rema humorističan je, ironičan, ali istovremeno i ozbiljan film o značenju i statusu slovačke kulture tj. onoga što poimamo kulturom uz specifičan presjek društva dok nas australski dokumentarac Zima u Westbethu (Winter in Westbeth) Rohana Sponga vodi u njujoršku umjetničku zajednicu Westbeth Artists Housing, među kreativne umjetnike koji u poodmakloj dobi i dalje neumorno i strastveno stvaraju. Ta inspirativna priča o zajednici, starenju i potrebi za kreativnim radom osvojila je posebno priznanje velikog žirija na festivalu DOC NYC.
Prvi Poljak na Marsu (First Pole on Mars) mogao bi postati 68-godišnji Kazimierz, protagonist istoimenog dokumentarca autorice Agnieszke Elbanowske. Kazimierz je, naime, postavio uređaj za komunikaciju s kozmosom. Točno u isto vrijeme počinje borba za sudjelovanjem u povijesnom projektu Mars One. Kazimierz ima priliku postati jedan od prvih kolonizatora Marsa, s time da prvo mora pobijediti ostalih tri tisuće kandidata.
Izraelski redatelj Ohad Milstein u filmu 23. tjedan (Week 23) izlaže svoju intimu i bilježi osobnu priču o trudnoći vlastite partnerice. Rahel u 23. tjednu trudnoće saznaje da je jedan fetus jednojajčanih blizanaca preminuo te im liječnici savjetuju prekid trudnoće. Prolazeći dilemu, svjedočimo nevjerojatnoj snagi borbe para koji se sukobljava sa svojom okolinom o pitanju prava na život njihova fetusa te naziremo možebitan happy end zbog čega film i čini programa Happy Dox. 23. tjedan osvojio je nekoliko nagrada Društva redatelja dokumentarnih filmova iz Tel Aviva: za najbolji film, najbolju kameru i najbolji umjetnički izričaj.