Povjesničarka Nataša Mataušić godinama je proučavala sudbinu Diane Budisavljević, Austrijanke udane za zagrebačkog liječnika Julija Budisavljevića koja je tijekom Drugog svjetskog rata spašavala na tisuće srpske djece koja su se našla u sabirnim logorima i prihvatilištima Nezavisne države Hrvatske. Dana 3. veljače obranila je i doktorsku disertaciju o Diani, sasvim sigurno rijetko humanoj osobi o kojoj u javnosti i dalje postoje podijeljena mišljenja. Najprije je o Diani vladao zavjet šutnje, i to naročito u vrijeme komunizma.
Iz poslijeratne povijesti istisnula ju je Tatjana Marinić, prekaljena komunistkinja koja je također bila među Dianinim suradnicima. I sama Diana znakovito je šutjela o svojoj akciji, koja je svakako među najvećim humanitarnim akcijama provedenima tijekom Drugog svjetskog rata. Ipak, ostavila je iza sebe dnevnik, kada joj je već kartoteka s podacima o spašenoj djeci oduzeta odlukom komunističkih vlasti koju je potpisala Tatjana Marinić. Dnevnik je objavio Hrvatski državni arhiv, ali taj tekst nije imao prevelika odjeka u javnosti. Najviše interesa za Dianinu sudbinu izazvao je film Dane Budisavljević o Diani Budisavljević, lanjski apsolutni pobjednik Pule. Ipak, i prije i nakon tog filma brojni su hrvatski povjesničari isticali da se uloga Diane Budisavljević u spašavanju djece precjenjuje i da ona ništa ne bi mogla učiniti bez podrške i znanja ustaških vlasti.
A kakva je ta podrška bila, zorno prikazuje knjiga Nataše Mataušić “Diana Budisavljević, prešućena heroina Drugog svjetskog rata”, koju je objavio Profil pod uredničkom paskom iskusnoga Maroja Mihovilovića. Naravno, knjiga nije iskopirana disertacija, nego je prilagođena publicističkim uzusima i publicističkom jeziku. A ima i određenu literarnu težinu. Riječ je o portretu Diane Budisavljević, na mahove polemičnom i kritičnom. Autorica nije imala samo apologetski pristup složenoj osobnosti zagrebačke Austrijanke koja je vjerojatno zbog podrijetla obitelji svog muža bila dodatno zainteresirana za pomoć srpskim majkama i njihovoj djeci. Pomoći koju im u jednom trenutku nitko nije pružao. Pri tome je Diana Budisavljević koristila i resurse NDH i usluge njemačkih časnika koji su bili naklonjeni njenoj plemenitoj akciji. A jedan od najbližih i najkorisnijih suradnika bio joj je baš Kamilo Bresler, dužnosnik iz ustaškog ministarstva koje je često mijenjalo ime. Bresler je zdušno pomagao Diani Budisavljević, zbog čega je imao i probleme na svom poslu, ali ga ustaše ipak nisu specijalno dirali.
Posebno poglavlje ove potresne knjige odnosi se na odnos zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i Dianine akcije. Diana je s nadbiskupom razgovarala više puta. Na početku je nadbiskup bio zdvojan i apatičan, ali s vremenom je ipak omogućio smještaj djece u neke crkvene prostore u Zagrebu i suradnju s Caritasom. I kolonizacija srpskih majki i djece provođena je uz pomoć široke i djelotvorne mreže župnika. Čak je i jedna verzija Dianine kartoteke završila u osobnom nadbiskupovu sefu!? Ipak, Diana za Stepinca u svom dnevniku nije imala baš lijepe riječi te je ostala trajno hladna i suzdržana prema ponašanju hrvatske Katoličke crkve u vrijeme Drugog svjetskog rata. Isto tako povremeno je dolazila i u sukobe sa svojim bliskim suradnicima, primjerice s dr. Markom Vidakovićem, o čemu Nataša Mataušić minuciozno izvješćuje. Pri tome daje i širu sliku događanja u NDH i okruženju, donoseći i zanimljive podatke tko je pokrenuo Kozaračku ofenzivu nakon koje je u velike zbjegove otišlo na desetke tisuća civila. A pokrenuli su je Nijemci, na čijoj su se strani zajedno borili ustaše, domobrani i četnici.
Spominje Nataša Mataušić i već poznati podatak da su brojni muškarci i žene koji su bili u dobrom fizičkom stanju nakon kozaračke epizode odvoženi na rad u Njemačku i Norvešku. Nijemci su, očito, i tada znali profitirati i jako dobro misliti samo na svoje interese. Akcija Diane Budisavljević ne odnosi se samo na Kozaru ni na kozaračku djecu. Šira je od toga. Da je Diana Budisavljević spasila i jedno dijete, trebalo bi je isticati kao uzor. A ona je spasila njih na tisuće. Doista pothvat za divljenje. Baš kao i knjiga Nataše Mataušić.
ma da, ustaška vlast nije ništa znala.dijani su pomagali tihi, prle i paja.