Izražajno lice, zgrčeno čelo, raširene nozdrve i stisnute usne ne bi Rodinovoj skulpturi "Mislilac" donijele svjetsku slavu da svaki prikazani mišić na toj skulpturi ne dočarava proces čovjekova mišljenja! U tome je genij Augustea Rodina (1840. – 1917.), umjetnika kojeg s pravom smatraju nasljednikom Michelangela, na kojeg se čekalo najmanje tri stoljeća...
Svaka Rodinova skulptura na isti način prenosi priču u svim njenim pojedinostima. I dira nas do naše najdublje srži... Zagrebačka publika, a i svi pametni ljudi koji će se otputiti u Zagreb, vidjet će Rodina u svoj svojoj slavi u svibnju, kad Francuska Republika svojim kulturnim festivalom uzvraća gostovanje hrvatske kulture i umjetnosti 2012. održano pod nazivom "Croatie, la voici" širom Francuske.
Zgrožen ludilom
U zagrebački Umjetnički paviljon Rodin stiže iz pariškoga Muzeja Rodin – iz samog "svetišta" genija skulpture 19. i 20. stoljeća. Za to su se pobrinuli ravnatelj splitskih Muzeja Meštrović Andro Krstulović Opara i ravnateljica Muzeja Rodin Catherine Chevillot. Mjesecima će se hodočastiti u Zagreb na Rodina, umjetnika koji je prošao sve životne nevolje kao i običan čovjek, i načinio sve svinjarije koje dečki rade ženama.
Mnogi Rodina doživljavaju kroz fatalnu ljubav s kiparicom Camille Claudel (1864. – 1943.), koju je susreo 1883., prije njezine 20. godine. Fasciniran (i) njezinim kiparskim talentom, s njom je u vezi 15 godina, kad prekida s njom zgrožen njezinom agresijom, koja je zapravo bila uvod u ludilo zbog kojeg će Camille život okončati u ludnici, u kojoj je bila zatočena od 1913. do kraja života!
Ali njihova priča ima i drugu stranu: pokazuje se da se Rodin nije libio ići umjetničkim tragom svoje ljubavnice, što je bilo nepravedno i nepotrebno. Dovoljno je usporediti Camillinu skulpturu "Young Girl whit a Sheat" nastalu prije 1887. i Rodinovu "Galateu" iz 1889. No ostavimo po stranu umjetničke ego-tripove i ljubomore... Nitko Rodinu, kao ni Picassu, ni Klimtu, ni još tisućama umjetnika, ne mora zamjeriti ljudske grijehe.
Bilo bi zanimljivo vidjeti je li Nebo oprostilo Rodinu nakon što se 1917., samo dva tjedna prije smrti majke svoje djece Rose Beuret, ipak oženio njome. Bilo je to samo osam mjeseci prije nego što je i sam umro. Pokopani su jedno pokraj drugog u Meudonu, gdje je Rodin dao preseliti svoj paviljon i gdje se nalazi 2. dio njegova muzeja.
Njegove žene
Rodin je dakako puno bolje prošao u životu od svojih žena, ali zna se koliko ga je borbe stajalo da njegov talent bude priznat. Već se u samoj mladosti morao boriti s ozbiljnom kratkovidnošću. A kad se usavršio u crtanju, doživio je da ga čak triput odbiju na prijamnom ispitu za akademiju.
Čak se dvadesetak godina bavio ukrasnim kiparstvom, dekoracijom zgrada. I to je počelo kao ukrasna zidarija, ali je poslije dalo divne primjere kiparenih pročelja javnih zgrada po cijeloj Europi. Gazde su mu obično bili umjetnici neusporedivo slabijega talenta od njegova pa je morao kriti od njih da izlaže svoje skulpture pod svojim imenom. No ne zadugo. Takav talent morao se probiti do vrha, i probio se. Glavu "Čovjeka sa slomljenim nosom" iz 1865., kojom je ovjekovječio pohabano lice siromaha Bibija iz susjedstva, smatrao je prvom svojom dobrom skulpturom! I nije odustajao od nje dok nisu shvatili njenu vrijednost.
U Zagreb dolaze i slavna "Vrata pakla" iz 1880. inspirirana Danteovom Božanstvenom komedijom. U njihovu je donjem lijevom dijelu dugo "čučala" glasovita kompozicija "Poljubac", s kojom je naturalist Rodin stekao status najvoljenijega kipara. Vidjet ćemo i zašto!
>> Senzacionalna izložba svih najvažnijih djela velikog francuskog kipara