Dobiva li Hrvatska svoj pandan Goethe institutu?

Hoće li Hrvatska već ove godine dobiti specijaliziranu Zakladu Hrvatska kuća koja bi trebala promovirati našu kulturu, umjetnost, jezik i kulturnu baštinu u inozemstvu? Iako je Ministarstvo kulture na svojim stranicama već završilo internetsku raspravu o prijedlogu zakona o Hrvatskoj kući, većina zainteresirane javnosti o toj inicijativi ne zna baš ništa. A oni rijetki koji su pročitali prijedlog zakona, o predviđenom načinu kulturne promocije nisu se baš pohvalno odredili.

U obrazloženju zakona piše da mnoge europske zemlje osnivaju pravne osobe kojima je zadaća da u stranim zemljama direktno prezentiraju nacionalnu kulturu i umjetnost. Pa se tu spominju institucije kao što su Francuski institut u Parizu, Estonski institut, Poljski kulturni institut, Institut Adama Mickiewizca u Varšavi... Po uzoru na njih i Hrvatska želi osnovati pravnu osobu koja će biti stožerna institucija za međunarodnu promociju hrvatske kulture, a to bi bila Hrvatska kuća.

Ministrice dale inicijativu

– Inicijativa za Zakladu Hrvatska kuća potekla je od ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić i ministrice kulture Andree Zlatar Violić. Na nacrtu Zakona radila je Uprava za međunarodnu suradnju i pravna služba Ministarstva kulture te analogne službe Ministarstva vanjskih i europskih poslova. U članku 14. prijedloga Zakona opisani su izvori financiranja (osim udjela Ministarstva, tu su lutrijska sredstva i drugi izvori). Redoslijed otvaranja bit će usklađen s vanjskopolitičkim interesima RH i dakako financijskim mogućnostima – vele u Ministarstvu kulture.

Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, ovih dana zauzeta osjetljivim pregovorima sa slovenskim kolegom Karlom Ejravcem, preko svoje glasnogovornice poručila je da se i do sada radilo na promociji kulture i tradicije kroz Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo kulture sufinanciranjem nastupa hrvatskih umjetnika i kulturnih institucija u inozemstvu te kroz različite oblike međunarodne kulturne suradnje.

– Međutim, osnivanjem Zaklade sustavno i ciljano bi se radilo na promociji hrvatske kulture, umjetnosti, jezika... Slično uostalom imaju i druge zemlje, a tu su, primjerice, Češka kuća, Cervantes, Goethe institut. Osnivač Zaklade bit će Republika Hrvatska, a financirala bi se iz državnog proračuna i iz dijela prihoda od igara na sreću i nagradnih igara – poručuju iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova koje je prije nekoliko godina u medijskoj tišini ukinulo ionako malobrojne kulturne atašee zbog opće besparice.

Pojačano raditi na promociji

– Hrvatska je svjesna da ulaskom u EU mora pojačano raditi na promociji svoje kulture, umjetnosti i znanosti, jer je to jamstvo njezine prepoznatljivosti. EU iznimno poštuje kulturnu i jezičnu raznolikost i na nama je iskoristimo taj prostor. Većina zemalja koje su ušle u EU od 2000. godine osnovale su neki oblik znanstvenih i kulturnih zaklada. I te kako nam je jasno da nismo u mogućnosti iznajmljivati velike prostore u metropolama, pa ideja zaklade ima dva glavna načela. Prvo, da to budu manje ustanove s jakim produkcijskim i promotivnim kapacitetom. A drugo, da u višegodišnjem razdoblju rast samih zaklada kreće po logici koncentričnih krugova – izjavila nam je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić.

– U prvom krugu nama zanimljivih zemalja u kojima ćemo pokretati ovaj projekt su zemlje s kojima graničimo, zatim su tu članice EU, pa onda i svjetska razina. Dakako da ćemo posebno voditi računa o prostornim kapacitetima koje imaju pojedina veleposlanstva, ali najvažnije je naći put za promociju Hrvatske građanima pojedine zemlje – tvrdi ministrica Zlatar Violić koja ima izvrsno iskustvo sa velikim festivalom hrvatskom kulture u Francuskoj, a već ove godine slični će festivali biti održani u Njemačkoj te u Velikoj Britaniji.

Što se tiče prijedloga zakona, inicijalna sredstva za Zakladu su vrlo mala. Riječ je o po 100.000 kuna koje bi dalo Ministarstvo kulture i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te o 200.000 kuna iz tekuće pričuve. U ministarstvima računaju i na donatorska sredstva država partnerica, ali i na dijelu prihoda iz Lutrije Hrvatske, koja trenutno je, kako se može čuti, posluje s gubitkom.

Lutrijska sredstva

Pitanje financiranja postavlja i nekadašnja državna tajnica u Ministarstvu kulture Nina Obuljen Koržinek kojoj nije jasno kako će se Hrvatska kuća financirati isključivo lutrijskim sredstvima, budući da se o odluka o raspodjeli tih sredstava donosi svake godine Uredbom Vlade.

– Ta je odluka podložna promjenama. Kako se onda misli omogućiti osnivanje centara u inozemstvu za koje treba preuzimati višegodišnje obaveze _ piše Ministarstvu Nina Obuljen Koržinek. Njoj je i upitno zašto u vremenu ekonomske krize osniva nova institucija i zapošljava nove ljude, kada mnoge države smanjuju broj svojih kulturnih instituta, radikalno režu programska sredstva, pa čak i gase neke djelatnosti, što je praksa koju uvode i kulturni instituti koji djeluju u Hrvatskoj.

– U Hrvatskoj je već tri godine prisutan stalni trend pada sredstava za kulturu. Postoji opravdan strah da bi i tako mala sredstva za programe u jednom svom dijelu mogla biti preusmjerena na plaće i materijalne troškove nove Zaklade – piše Nina Obuljen Koržinek.

Vitomira Lončar je protiv

U raspravu se uključila i Vitomira Lončar, direktorica Male scene koja misli da je ovakva Zaklada nepotrebna jer je model prezentacije kulture u svijetu predviđen nacrtom zakona – zastario.

– Sustav ovakve Zaklade još je jedan vid centralizacije i stavljanja pod kontrolu projekata i programa koji bi zemlju trebali prezentirati u inozemstvu. Kvalitetni programi trebali bi se moći prezentirati međunarodnim tržištima demokratičnije i izravnije – piše Vitomira Lončar, koju zabrinjava i prevelik naglasak na baštini, tradiciji i tradicionalnim vrijednostima, a postoji i opasnost da bi suvremena umjetnost i umjetnost za djecu i mlade u ovakvom sustavu bile zapostavljene.

Među samo tri reakcije, zanimljiva je i reakcija Hrvatskog kinološkog saveza koji pozdravlja osnivanje Zaklade Hrvatska kuća i nada se promociji hrvatske kinološke baštine, napose autohtonih pasmina kao što su dalmatinski pas, posavski gonič ili mali međimurski pas.