Nakon 36 godina zabrane, kontroverzni roman "Sotonski stihovi" Salmana Rushdieja ponovno je dostupan čitateljima u Indiji. Ova vijest ponovno je potaknula rasprave o cenzuri u književnosti i podsjetila nas na knjige koje su kroz povijest izazivale burne reakcije, zabrane i progone njihovih autora.
Rushdiejev roman "Sotonski stihovi" vjerojatno je najkontroverznija knjiga moderne književnosti. Nakon objave 1988. godine, izazvala je međunarodnu krizu kada je iranski vjerski vođa Ayatollah Khomeini izdao fetvu kojom je pozvao na ubojstvo autora. Rushdie je proveo gotovo desetljeće u skrivanju, a 2022. godine preživio je pokušaj ubojstva u New Yorku. Knjiga je zabranjena u mnogim muslimanskim zemljama zbog navodnog bogohuljenja protiv islama.
Tridesetak godina ranije, točnije 1955. godine, svijet je šokirao i rusko-američki književnik Vladimir Nabokov kada je objavio roman "Lolita" koji prati odnos sredovječnog muškarca i maloljetnice. Unatoč umjetničkoj vrijednosti i briljantnom stilu, knjiga je zabranjena u nekoliko zemalja, uključujući Francusku i Veliku Britaniju, zbog kontroverzne tematike.
Kao i brojne druge zabranjivane knjige, "Uliks" Jamesa Joycea danas se smatra jednim od najvažnijih romana 20. stoljeća, no u vrijeme objavljivanja, te 1922. godine, izazvao je skandal. Američka pošta spaljivala je primjerke knjige, a zabranjena je bila u SAD-u i Velikoj Britaniji zbog eksplicitnih seksualnih scena.
Ako vas netko upita koji je najprodavaniji književni serijal svih vremena, odgovor će vrlo vjerojatno biti "Harry Potter" autorice J.K. Rowling - prvenstveno, zbog globalnog kulturnog fenomena u koji se pretvorio, ali i zbog revolucionarnog utjecaja na dječju književnost. Ipak, "Harry Potter" serijal, koji je prodan u više od 500 milijuna primjeraka, često se nalazio na meti vjerskih skupina koje su tvrdile kako ove knjige promiču vještičarenje i okultizam. Brojne škole i knjižnice, posebno u konzervativnim dijelovima SAD-a, zabranile su serijal J.K. Rowling, no unatoč kontroverzama, "Harry Potter" postao je kulturni fenomen koji je nadahnuo generacije mladih čitatelja i potaknuo mnoge da otkriju ljubav prema čitanju.
Feminističku je distopiju, pak, stvorila Margaret Atwood svojim je romanom "Sluškinjina priča", koja je od same objave 1985. godine postala jedan od najutjecajnijih romana 20. stoljeća. Knjiga prikazuje distopijsko društvo Gilead gdje su žene svedene na reproduktivne objekte, što je izazvalo brojne kontroverze i zabrane u školama zbog eksplicitnog sadržaja i snažne političke poruke. Kao odgovor na napore da se ta knjiga zabrani, prije nekoliko godina napravljen je i na aukciji u Sotheby'su za 130 000 dolara prodan primjerak "Sluškinjine priče" - otporan na vatru.
S druge strane, roman "Na zapadu ništa novo" Ericha Marie Remarquea iz 1929. godine, izazvao je snažne reakcije zbog svog antiratnog stava i brutalno iskrenog prikaza Prvog svjetskog rata. Knjiga je bila zabranjena u nacističkoj Njemačkoj kao "izdajnička literatura" te je javno spaljivana.
Deset godina kasnije, "Plodovi gnjeva" Johna Steinbecka izazvali su bijes među zemljoposjednicima i konzervativnim političarima zbog svojeg realističnog prikaza siromaštva i eksploatacije tijekom Velike depresije. Knjiga je bila zabranjena u mnogim američkim državama, a Steinbeck je bio optužen za komunističku propagandu.
Na meti zabrana često je bio i roman "Ubiti pticu rugalicu", koji je postao kontroverzan zbog svoje obrade tema rasizma, prikaza silovanja i korištenja "n-riječi", što je postao glavni argument pobornicima zabrane ove knjige. Unatoč Pulitzerovoj nagradi koju je autorica Harper Lee primila te prodaji od preko 40 milijuna primjeraka, "Ubiti pticu rugalicu" i danas ostaje predmet rasprava u američkim školama i knjižnicama, dok je iz nekih kurikuluma čak potpuno ukinuta zbog stavljanja bijelaca u prvi plan radnje, neadekvatnog predstavljanja crnačkog stajališta prema građanskim pravima te tvrdnji da knjiga predstavlja prepreku razumijevanju različitih perspektiva.
"Lovac u žitu" J.D. Salingera iz 1951. godine postao je jedan od najutjecajnijih romana o odrastanju svih vremena. Knjiga prati tinejdžera Holdena Caulfielda tijekom njegovog trodnevnog lutanja New Yorkom nakon izbacivanja iz internata. Kroz njegove oči, čitatelji svjedoče iskrenoj kritici društvenog licemjerja i "umjetnosti" odrastanja. Roman je izazvao snažne kontroverze zbog eksplicitnog jezika, seksualne tematike i prikaza mladenačke pobune protiv društvenih normi, a posebno je uznemirujuća bila činjenica da su neki poznati zločinci, uključujući Marka Davida Chapmana, ubojicu Johna Lennona, citirali knjigu kao inspiraciju za svoje postupke, zbog čega je roman često bio zabranjivan u školama i knjižnicama diljem SAD-a.
"Fahrenheit 451" Raya Bradburyja, objavljen 1953. godine, predstavlja mračnu viziju budućnosti u kojoj su knjige zabranjene, a "vatrogasci" ih spaljuju gdje god ih pronađu. Ironično, ovaj roman koji upozorava na opasnosti cenzure i kontrole informacija, i sam se našao na meti cenzura, pa je u brojnim školama knjiga zabranjena zbog "vulgarnog jezika" i "subverzivnih ideja". Bradbury je kroz priču o vatrogascu Guyu Montagu, koji počinje preispitivati svoj posao spaljivanja knjiga, stvorio snažnu alegoriju o važnosti očuvanja znanja i slobode misli. Roman je posebno aktualan danas, u doba društvenih mreža i instant-informacija, jer postavlja važna pitanja o ulozi literature u društvu i opasnostima masovne zabave koja zamjenjuje kritičko razmišljanje.
Iako danas živimo u vremenu veće slobode izražavanja, cenzura knjiga nije stvar prošlosti. Nedavno puštanje "Sotonskih stihova" u prodaju u Indiji pokazuje kako književna djela i dalje mogu izazivati snažne reakcije i biti predmetom zabrana, čak i desetljećima nakon prvog objavljivanja. Ove knjige nisu samo primjeri cenzure - one su svjedočanstvo snage pisane riječi i važnosti borbe za slobodu izražavanja. Njihovi autori riskirali su vlastitu sigurnost i slobodu kako bi ispričali priče koje su smatrali važnima, čime su trajno utjecali na razvoj književnosti i društva u cjelini.
