Nakon koncerata Nine Badrić i grupe Mayales, Večernji.hr u sklopu društveno odgovornog specijala Mijenjamo navike #OstajemDoma večeras svojim čitateljima donosi i prvi film!
Riječ je o višestruko nagrađivanom dokumentarcu „Ana Trg“, o legendarnoj gospođi Ani koja već 40 godina na glavnom gradskom trgu u Zagrebu svaki dan ispred crkve prodaje religijske kalendare i krunice.
Iako prima redovnu mirovinu i ne pripada socijalnom dnu, gospođa Ana ima druge motive. Samo pet metara dalje svoj štand razvila je Zorka, njezina neposredna konkurencija. Poslovnu logiku zadržavanja kupaca primijenile su jednostavno – međusobnim spuštanjem cijena. Iako u neprestanom sukobu, one jednostavno ne mogu jedna bez druge.
Ovisnost o dinamičnom mikrosvijetu neprestanog protoka informacija, tračeva i živopisnih gradskih likova, učinila ih je simbolima jednog mikroprostora. Ana, Zorka i Trg, nerazdvojni su trio u duhovitom socijalnom eseju o pripadanju i prijateljstvu.
Film „Ana Trg“ proputovao je svijet i osvojio niz nagrada, uključujući Zlatnu plaketu na Beogradskom festivalu dokumentarnog i kratkog filma, posebno priznanje na Danima hrvatskog filma, nagradu za najbolji dokumentarni film na Euro Festu i druge.
U vrijeme pandemije koja nas sve tjera da ostanemo kod kuće i nakratko zaobilazimo čak i zagrebački Trg bana Jelačića, ovaj film vratit će nam svima potreban osjećaj normalnosti.
Film „Ana Trg“ pogledajte na portalu Večernji.hr večeras u 20.30 sati.
Zima 1947, blize se Tri Kralja,bllagoslov obitelji. Stari don Jozo ulazi u kucu "Hvaljen Isus i Marija" naziva - "Uvijek bio hvaljen" odgovara obitelj Marjana i Ive sa djecom sretno i ushiceno. Dobro nam dosli dumo nas dragi. Svecenik blagoslivlje kucu i ukucane, svi mole skruseno. "Gladan sam, mogu li kod vas dobiti nesto za jelo" zamoli don Jozo. Tajac. Otac prilazi,mucno. "Dumo imamo samo kruha i nesto jaja da razbijemo. Ali ima i prsuta! " - uskliknu otac . "Zeno pozuri , spremi rucak". Rucak je na stolu. Don Jozo sjeda. "Koliko imate djece" - upita don Jozo. "Petero mojih andjela" javi se mati. "Dovedite ih ovamo". Djeca se skupise i gledaju malo u don Jozu - malo u tavu sa prsutom i jajima. Prsut - to je bilo nesto nepojmljivo za njih. To za djecu nije bilo. Samo pura i mlijeko. "Sjedite djeco, samnom" -rece don Jozo. Djeca veselo sjedose i sve se zgledajuc - navalise na prsut i jaja ....Otac gkeda,neugodno mu. Djeca jedu punih usta - i smiju se sretni. Majka suti. Place. Don Jozo uzme komad kruha umoci u jaja i pojede. Djeca su snazala prsut i kruhom "oblizali" tavu. "E lijepo smo rucali" -rece don Jozo i ustade. Mora se poci. Blagoslovi ih i krenu k vratima. Majka sutke pridje kleknu. i poljubi mu prasnjave sandale. "Dumo moj dodjite bam opet" -doviknu mali Stipan. "Da opet skupa rucamo prsuta". Don Jozo se nasmija. " Hocu, imam jos puno posla ali jednom cu opet doci,"...Gledao sam jos dugo za tim dobrim starcima