Dosada ili trijumf genijalca u zagrebačkim Klovićevim dvorima

Hoćeš li napisati da je bilo dosadno, rekao mi je na kraju zahtjevnog recitala Ive Pogorelića u odlično ispunjenom atriju Klovićevih dvora jedan ugledni zagrebački skladatelj i dobar poznavatelj zagrebačke i hrvatske glazbene scene. I nadodao da mu se svidjela samo Pogorelićeva verzija Chopinova Nokturna u c-molu, a ostatak programa bio mu je dosadan. Očito smrtno. Brojni posjetitelji Pogorelićeva zagrebačkog recitala koji su uporno tražili bis i upriličili mu stojeće ovacije očito nisu dijelili skladateljevo mišljenje. Njih je program koji je Pogorelić već predstavio ovog ožujka u rasprodanom Lisinskom, satkan od djela F. Chopina, ali i ovogodišnjeg jubilarca Franza Liszta očito oduševio. Pogorelić i u godini kada obilježava trideset godina od debija u Carnegie Hallu izaziva snažne kontroverze. Za jedne je genij, za druge, kao što se može čuti, pretenciozni dosadnjaković i glazbeni ekscentrik. Umjetnik koji u želji za osobnošću prelazi granice dopustivog u sviranju tuđih kanoniziranih partitura.

I dok Pogorelićeve interpretacije Chopinove Druge sonate u b-molu, već spomenuti Chopinov Nokturno ili Mefistov valcer br. 2. skladatelja i pijanističkog virtuoza Franza Liszta publici u Zagrebu i nisu bila toliko sporne, mnogi su malo teže podnijeli umjetnikovu interpretaciju Lisztove Sonate u h-molu, s kojom je program i završio neposredno prije nego što je pala kiša. Pogorelić je u tom Lisztovu djelu temeljito raščlanio partituru, podarivši publici samo sebi svojstvenu izvedbu jedinstvenu u glazbenom sve komercijalnijem svijetu koji cijeni uniformiranost i efikasnost. No, na tom putu publika je u pozne noćne sate u kojima se sablasni i spori zvuk klavira tukao s raspojasanim glazbenim zvukovima s obližnjeg Štrosa mogla osjetiti i umor i potrebu za intenzivnim snom. I to bez obzira na Pogorelićeva Liszta.

Činjenica je da ozbiljan program poput Pogorelićeva zahtijeva potpunu tišinu i koncentraciju. A atrij Klovićevih dvora za tako nešto ipak nije pogodan čak i u inače uspavanom zagrebačkom Gornjem gradu. A pijanist Pogorelićeva ranga zaslužuje i bogatiji program nego što je to dobio za svoj najnoviji zagrebački recital na kraju Zagrebačkih ljetnih večeri.