Budimo iskreni, nema do narodnjaka. Ali ne novokomponiranih, nego do onih pravih, world music etnografskih čitanja koja daju zadovoljštinu narodnoj glazbi, kubanskoj, romskoj ili nekoj sličnoj etničkoj tradiciji. Drugi album "Muzika za ples" Balkan Zoo ansambla i pjevačice Nine Ćorić upravo je takav.
Kao što naslov kaže, radi se o plesnoj muzici, što je promjena spram prošlog albuma "Recycle" koji je sadržavao i elegičnih tonova. Ovaj puta sve je upereno prema bržim skladbama, a one su izvedene toliko precizno i uzbudljivo kako nismo čuli od prvih, najboljih albuma Gorana Bregovića s romskim orkestrima, dok je bio u naponu snage. Balkan Zoo čine mlađi glazbenici novije generacije, još je mlađa Nina Ćorić, ali njihovo iskustvo i raniji pothvati veliki su.
Ćorić je najpoznatija po flamenco proizvodima s našeg podneblja i najstručniji je "prevoditelj" te španjolske tradicije na domaćem terenu. Već na "Recycle" pokazala se kao uvjerljiva pjevačica u novoj suradnji, a njeno posvajanje romskog jezika upravo je nevjerojatno u preciznosti, znanju i vladanju tim jezikom, pa su vokali svojevrsno "ulaženje u uloge" u svakoj pojedinoj pjesmi. Ali osim besprijekornog vokalnog učinka tu su i emocije, koje Nina Ćorić isporučuje s lakoćom i strašću, a što je osnova interpretacije i uživljenosti u romsku tradiciju.
Vođa postave, basist Mario Rašić kao dio Majki, benda Ede Maajke i vlastitog projekta Balkan Zoo Ensemble ili Aftershock s Nebojšom Buhinom, jedan je od najtemeljitijih domaćih muzičara, sklon različitim žanrovima. Uz ritam sekciju Rašića i bubnjara Mirsada Dalipija, duhačku sekciju s jazz premazima klarinetista Josipa Mimice i Zvonimira Bajevića na trubi, violinom Marka Firsta i funky gitarama Amira Karalića, Balkan Zoo s Ninom Ćorić nastavak je dugogodišnjih Rašićevih projekata kojima istražuje i promovira glazbu balkanskih tradicija kroz moderne aranžmane. Sve to stoji na papiru, ali, još važnije, čuje se s albuma "Muzika za ples", punog majstorske svirke i nadahnutih vokala.