Izložba Dubravke Rakoci "Premijera" otvara se u četvrtak u 20 sati u Muzeju za umjetnosti i obrt. U predgovoru kataloga kustosica muzeja Jasmina Fučkan o autorici kaže da je njezin opus formiran tijekom tridesetogodišnje prisutnosti na domaćoj i međunarodnoj likovnoj sceni gdje se ističe kontinuitetom sabrane, sažete i dosljedne likovne misli. ..."Bilo da je riječ o primjeni tehnike akrilika na platnu ili svjetlosnim instalacijama, njen rad uvijek je varijacija iste kontrolirane umjetničke geste na trajnu temu aktualiziranja obojene svjetlosti u prostoru, u smislu markacije susreta forme i podloge, u smislu toposa kao privremenog zastoja, izoliranog trenutka u dinamičkom procesu kretanja.
Uvijek je riječ o istom simboličkom "kursoru“. Krug u interpretaciji Dubravke Rakoci sažeta je forma gustoće postojanja; njegovo je ishodište u tvarnoj prirodi boje, čija fleksibilna pojavnost varira od točke – u smislu koncentrirane jezgre kao potencijalne mogućnosti oblikovanja do mrlje – forme u protežnosti širenja, forme kretanja.
Ovako autentično uspostavljena i usustavljena poetika otpora prema statičnim uvjetima nastajanja slike, konvencionalnosti likovne reprezentacije, fiksiranim pozicijama uloga u umjetničkoj razmjeni vodila ju je prema širem formatu komuniciranja s okolinom.
U Muzeju za umjetnost i obrt Dubravka Rakoci nalazi mogućnost interakcije s okolinom na neočekivanim mjestima, mjestima koja uobičajeno izmiču gledanju i viđenju, mjestima koja se podrazumijevaju kao granice percepcije – podovi i stropovi. Od atrija muzeja kroz tri kata stalnog postava autorica zacrtava putanju kretanja prostora i kretanja prostorom, slijedeći bridove njegove arhitektonske zadanosti i humanizirane krivulje kretanja posjetitelja.
Arhitekturu dotiče ozračjem boje, prostor obilježava tragovima svoje eterične prisutnosti, a u materijalni sadržaj stalnog postava Rakoci implementira svoje objekte. U njenoj interpretaciji to su instrumenti discipliniranja svjetla, svođenja difuzne pojave u koncentrirani kalup forme.
Naizgled, u svijet objekata primijenjenih umjetnosti i umjetničkih formi stalnog postava MUO Rakoci uvodi predmete čija metalna konstrukcija kombinira tri različita materijala – bakar, mjed i aluminij. Nadalje, Rakoci poštuje konvencije muzealne prezentacije – njeni objekti smješteni su u prostoru sukladno ostalima: slobodni u prostoru, nedodirljivi unutar staklene vitrine, stabilni u kadru arhitektonskog okvira.
Ovim mimikrijskim postupkom Rakoci u stalnom postavu MUO ostvaruje subverzivni obrat; u svijet predmeta ravnopravno unosi i izlaže nešto sasvim nematerijalno – svjetlo kao artefakt koji prepoznajemo u formi nematerijalnog otiska njene autorske prisutnosti. Točke, istovremeno fiksirane i lebdeće, namjerne i nehotične, koncentrirane i razlivene. Unutar stalnog postava muzeja, intervencija Dubravke Rakoci pozicionira se prvenstveno u vidu umetnute autorske sekvence i zapravo je očekivana nadogradnja njene trajne umjetničke opsesije.
Diskretnu sažetost svoje misli Rakoci ističe odabirom graničnih boja spektra. Crvena i plava sažimaju senzualnu i sublimnu komponentu našeg "obojenog“ svijeta. U subjektivnom dojmu one sažimaju osjetilno i transcendentalno, fizičko i metafizičko, vanjsko i unutrašnje u krajnje općenitom značenju.
Ovdje i sada, podvlače temu materijalizacije svjetla – dematerijalizacije objekta, izoštravajući trajnu „muzejsku“ napetost između stvarnog i simboličkog, tvarnog i fluidnog, sadašnjosti objekta i njegove imaginarne slike u interpretaciji.
Jasmina Fučkan