Svatko ima pravo na predrasude, dok mu se ne dokaže suprotno”, lucidno je primijetio Dražen Vrdoljak, pišući o nerijetko snobovskoj lokalnoj percepciji country glazbe. Slično bi se moglo ustvrditi i za pogrešnu percepciju manje upućene publike o Eltonu Johnu kao površnom zabavljaču.
Za rušenje predrasuda najbolje je provjeriti dva odlična, netom reizdana albuma s početka Johnove turbulentne karijere. I njegov drugi LP, “Elton John”, kao i sljedeći, “Tumbleweed Connection“, objavljeni su 1970. što je dovoljan dokaz o suludom tempu kojim je tada izbacivao ploče. Oba stižu u deluxe verzijama, podebljani hrpom bonusa, ali glavno jelo ni danas nije lišeno svježine.
“Elton John” uključuje prvi hit-singl, “Your Song”, i niz prvoklasnih melodramatičnih balada, poput izvrsne “Sixty Years On“ ili pak gospelom obojene “Border Song”. Album je prošaran s dvije-tri posvete Stonesima: “No Shoe Strings On Louise” je raskalašeni country-rock kakav dominira još boljim albumom “Tumbleweed Connection”, na kojemu je Elton - uz pomoć tekstopisca Bernieja Taupina - strastveno uronio u mitologiju vesterna.
Pjesme poput “Well Known Gun” i “Country Comfort” skrojene su pod jakim utjecajem grupe The Band i u njima je napokon i najciničniji kritičar prisiljen prepoznati neupitne klasike.
Druga ovogodišnja runda reizdanih albuma Vana Morrisona iz raznih zakutaka karijere uključuje osam naslova koji većinom stižu s po dva bonusa. Nesumnjivo najbolji je “Veedon Fleece”, remek-djelo iz 1974. koje ugođajem nalikuje slavnijem “Astral Weeksu”, premda su pjesme artikuliranije i s naglašenijim keltskim nijansama. Sličnog je ugođaja i “No Guru, No Method, No Teacher” (1986), dok je na “Common One” (1980) njegov keltski jazz/soul/folk misticizam dosegnuo meditativni vrhunac. U paketu su i dva koncertna albuma - nezanimljivi “Live At Grand Opera House Belfast” te solidan dvostruki “A Night In San Francisco”.