Prava jesenska izložbena bomba priprema se ovih dana u zagrebačkom MSU. Naime, 16. studenoga otvara se velika retrospektivna izložba američkog apstraktnog slikara Seana Scullyja, kojega je glasoviti kritičar Arthur C. Danto stavio na najkraću kratku listu najvećih slikara našeg vremena.
Retrospektiva je naslovljena "Putnik", po istoimenoj Scullyjevoj enigmatskoj seriji slika koje sadrže drugu sliku, riječima umjetnika – umetak, unutrašnjost ili "putnika" – umetnutu sliku koja se može interpretirati istovremeno kao tijelo, figura, otvor i prozor. No serija "Putnik" neraskidivo je povezana i sa slikarovim osobnim iskustvom i sjećanjem, uz nagovještaj veze s ulogom putovanja i emigracije u njegovu životu jer rođen je u Irskoj (1945.), odrastao u Engleskoj, a svjetsku slavu postigao je u Sjedinjenim Državama, gdje i danas živi. U Zagrebu će biti izloženo 60-ak djela, uglavnom su posrijedi posudbe od samog umjetnika, jedno je djelo iz privatne kolekcije, a antologijska djela poput "Kupačica", inspiriranih djelom Henrija Matissea, posudba je iz Amerike povodom niza Scullyjevih izložbi koje su u Europi održane u posljednje dvije godine.
– Posrijedi je reprezentativan presjek umjetnikove karijere, od njegovih ranih figurativnih strip i art crteža i pastela pa do najrecentnijih, s tim da su tu i djela iz 80-ih godina kojima se probio i etablirao na umjetničkoj sceni, kao i ona iz 90-ih kojima je potvrdio status jednog od najcjenjenijih slikara na svijetu – kazala nam je Jasna Jakšić, uz Ivanu Kancir i Anu Škegro jedna od kustosica zagrebačke izložbe.
– S obzirom na to da je MSU bio jedno od ključnih mjesta za nastanak kompjutorske umjetnosti uopće, drago nam je da su tu i njegovi tzv. nadrasteri – slike koje su formirane oko preklopljenih mreža i na kojima je vidljiva ta mrežna struktura i logika. One su izvedene manualno, ali u sebi imaju tu pravilnost koja je na neki način slična pojedinim djelima iz fundusa našeg muzeja – dodala je kustosica. Na izložbi će biti pokazana i grupa Scullyjevih slika inspirirana prirodnim i arhitektonskim krajolikom "Zidovi svjetla/Walls of Light" i "Zemljolinije/Landlines" te monumentalni triptih "Nenaopako/Uninsideout" koji se odnosi na jedno od ključnih pitanja u Scullyjevoj umjetnosti – isprepletenost unutarnjeg i vanjskog, a što je moguće interpretirati kao apstraktni prikaz ljudskih odnosa. Stiže i jedna monumentalna skulptura, koja je bila izložena i u San Giorgio Maggiore u Veneciji, a označava novi smjer u umjetnikovoj karijeri.
Scully je odrastao u radničkom dijelu južnog Londona, što ga je bitno odredilo, te je pohađao lokalne samostanske škole i večernju školu pri Central School of Art u Londonu, na kojoj razvija interes za figurativno slikarstvo, koje će napustiti krajem 60-ih. Početkom 70-ih godina prvi put posjećuje SAD i pohađa sveučilište Harvard, a 1975. seli se u New York. Tadašnje njegovo stvaralaštvo karakterizira precizna geometrijska apstrakcija strogih linija, od koje odustaje 1981. i usvaja karakterističan izraz mekih rubova. Godinu poslije postiže svjetsku slavu nakon izlaganja slike "Stražnji i prednji/Backs and Fronts" u njujorškom PS1 Muzeju moderne umjetnosti. Transformacija u Scullyjevoj umjetnosti veže se i uz osobnu tragediju 1983. godine, kada je njegov devetnaestogodišnji sin Paul poginuo u prometnoj nesreći. Poznato je da Scully svoja iskustva, osjećaje i dojmove prebacuje kroz unutarnji sustav tumačenja na platno, a sinova smrt uvelike je utjecala na njegov stil rada. Od tog trenutka njegova su djela postajala sve tamnija i "agresivnija", često i "bezbojna", prožeta egzistencijalnom tjeskobom, poput slike pod nazivom "Prazno srce/Empty Heart".
– Kroz svoje slikarstvo on vrlo otvoreno govori o osobnim traumama, a u posljednjem, najnovijem ciklusu vraća se figuraciji i prenosi na platno intimne trenutke poput rođenja mlađeg sina i dokumentira svoje viđenje roditeljstva te se više bavi skulpturom. Kao u slikarskom izrazu, i privatno je vrlo komunikativan i puno piše pa će u katalogu izložbe biti objavljeni i neki njegovi tekstovi, a i na samoj izložbi publika će imati uvid u njegove tekstove. Dakle, doći će do izražaja svekolika komunikativnost njegove umjetnosti, što je u ovim vremenima itekako važno – istaknula je Jasna Jakšić.
Za trajanja izložbe najavljen je i Scullyjev dolazak u Zagreb, gdje će 16. studenoga u 18.30 sati održati predavanje u dvorani Gorgona. Sam MSU jedan je od rijetkih prostora koji odgovaraju prezentaciji djela tako velikih dimenzija poput Scullyjevih, a svojom arhitekturom oduševio je i Dávida Fehéra, kustosa za suvremenu umjetnost 20. stoljeća u Muzeju likovnih umjetnosti u Budimpešti te autora izložbe "Putnik", koji je i predložio zagrebačkom MSU da postavi Scullyja. Za apstrakciju Scully kaže da je u neku ruku otkucaj srca američke umjetnosti, nešto što je vrlo slobodno.
"Kada radite na apstraktnoj slici, ne možete je, recimo, politički urediti. Puno izlažem u Kini, a doznao sam da je apstraktno slikarstvo tamo zabranjeno. Razlog je taj što je takvu vrstu slikarstva nemoguće na bilo koji način kontrolirati: vlada je ne može dirati. Publika apstrakciju prihvaća takvom kakva jest ili je se potpuno kloni. Stoga apstrakcija prirodno stvara slobodnu misao jer apstraktno slikarstvo nikoga izravno ne vrijeđa, nego stvara fleksibilnost uma i emocija. Ono što nam sada treba je tolerancija, a apstrakcija je njen apsolutni promotor. Vjerujem apstraktnom slikarstvu jer ono ne treba tumačenje", smatra Scully. Na tržištu umjetnina njegove slike postižu svote i do milijun dolara, no jedan je od rijetkih umjetnika koji pomno bira što prodaje te čuva i svoje najranije radove, pa o tome kaže:
"Nikad nisam stvarao umjetnost da bih zaradio novac, to nikada nije bila glavna ideja. Glavna mi je ideja ostaviti svijetu nešto pozitivno. Najpozitivnija stvar koju smo napravili jest umjetnost koju prenosimo iz jedne generacije u drugu. Da nemamo svoju kulturu, što bismo imali? Bio bi to svijet Georgea Orwella. Umjetnost je čin otpora koliko i čin stvaranja."
Izložba će se u Zagrebu moći pogledati sve do 12. ožujka 2023. godine.