Feralova "Bilježnica Robija K." uskrsnut će u izbornoj noći

Ovu nedjelje navečer točno u vrijeme kada će Hrvatska saznati tko je od jedanaest kandidatkinja i kandidata ušao u drugi krug predsjedničkih izbora, na sceni zagrebačkog Kerempuha bit će praizvedena predstava “Bilježnica Robija K.” bazirana na poznatim kolumnama Viktora Ivančića. Predstavu koja se iščekuje s puno zanimanja jer je Ivančićev Robi K. najznamenitiji lik koji je iznjedrila hrvatska satira u posljednja tri i pol desetljeća režirala je Marina Pejnović.

A da je Robi K. iznimno popularan lik, dokazuje i podatak da je potpuno rasprodano prvo izdanje knjige u pet tomova “Sabrani Robi K. Altimejt edišn!” koje je objavio riječki Ex libris, pa se tiska drugo izdanje. Je li kazalište namjerno premijeru zakazalo na dan predsjedničkih izbora?

– Ovaj datum potpuno je slučajan. Odabran je prije nego što su objavljeni datumi izbora. Ali predstava ne može izaći u točnijem trenutku. Ivančić uvijek sve točno posloži. Sada je samo pitanje jesu li ljudi spremni na stav da je sve ovo uzalud i da bismo trebali napraviti neku Drugu Republiku kao Francuzi. Iskreno mislim da nade za nas nema. Moramo ispočetka posložiti stvari kako treba – ističe redateljica Marina Pejnović koja od 2015. želi na scenu postaviti Ivančićeve kolumne.

– Moji su doma čitali Feral kada sam bila mala. Rano sam počela pratiti politiku i prve stvari koje sam čitala bile su one iz Ferala. Baš mi je i teta rekla da ima sačuvane sve Ferale. Ali dugo mi je trebalo da pronađem kazalište u kojem ću postaviti Ivančića. Drago mi je da je to Kerempuh jer nema točnijeg mjesta u Hrvatskoj za taj komad. To je po meni prava politička satira s obratom jer je ispričana iz vizure djeteta pa je cijela priča još strašnija – veli Marina Pejnović.

A je li bilo teško odabrati kolumne za ovu predstavu?

– Pa da, jer ih ima milijun. Pročitala sam ih osamdeset posto. Ono što je najfascinantnije jest to da stvari koje su pisane osamdesetih vrijede i danas. To je zastrašujuće i uopće nema veze s društvenim sistemom u kojem živimo. To je duboka rana našeg društva i mentaliteta. To je krug koji je cijelo vrijeme prisutan – veli redateljica. Je li Ivančić sudjelovao u radu na predstavi?

– Da. Inzistirao je da više koristimo novije kolumne i one koje su jako poznate poput “Domovinskog odgoja”. Svi imaju ideju što je to Robi K. i ideju o vizuri Hrvatske iz perspektive devetogodišnjeg dječaka. U mojoj predstavi svi su likovi ravnopravni, ali bitna je Robijeva prisutnost. On je onaj koji bilježi ono što drugi rade. A o samom Robiju ne znamo jako puno – objašnjava Marina Pejnović koju pitamo je li imala problema s Robijevim govorom budući da nije iz Dalmacije.

– Ivančić je razvio svoj jezik. Taj se jezik ostvaruje u grešci što je meni genijalno. Kod nas je nedovoljno zastupljen taj mentalitet. Mi smo jedan od rijetkih naroda koji razumiju sve tri pozicije. Nama je jasan Stanislavski, pa mi bez problema igramo Ruse. Mi s druge strane bez problema igramo ohlađeni teatar i Brechta. Isto tako vučemo korijene debelo i u comediji dell’arte i to je izričaj koji kod nas u kazalištu nije dovoljno zastupljen, a ja ga obožavam – govori Marina Pejnović.

U glumačkoj ekipi na sceni Kerempuha nastupit će Linda Begonja, Željko Königsknecht, Ana Maras Harmander, Filip Detelić i Matija Šakoronja, dok u ulozi Robija K. nastupa mladi i silno zaposleni glumac iz Splita Josip Brakus. Dalmatinsko porijeklo sigurno mu je olakšalo rad na ovoj predstavi.

– Puno mi je pomoglo što sam iz Dalmacije. Olakšalo mi je proces. No mislim da su se kolege, ovi naši Zagrepčanci i Zagorci isto odlično snašli, s time da je Linda Begonja iz Zadra. Ivančićev jezik iz kolumni je, ajmo to tako nazvati, ulični govor. A s time sam dobro upoznat. Teme kojima se Ivančić bavi ipak su mi malo strane. Politikom se toliko ne bavim koliko moja sestra novinarka, što ne znači da mi se Ivančićevi tekstovi ne sviđaju. Kolumne su napisane virtuozno i jako su dobra podloga za naše glumačke kreacije – kaže Josip Brakus nakon pokusa.

A je li on imao problem identifikacije s likom Robija K.?

– Rekao sam redateljici da to što igram Robija K. dolje u Dalmaciji znači kao da igram Hamleta. Moji su starci odrasli na tome, poznaju svako slovo tekstova o Robiju K. Oduševili su se kada su saznali da ću glumiti Robija. Audicije za tu ulogu nije bilo, nego sam predložen Marini Pejnović kao vanjski suradnik jer sam u Kerempuhu imao dva-tri naslova. Marina je poznavala moj rad još s Akademije, gledala me u HNK, odgovarao sam joj i fizički i karakterno. A upravi Kerempuha zahvaljujem se na ovoj ulozi – veli Josip Brakus koji je u predstavi morao glumiti dečka iz osnovne škole.

– I to drugi put zaredom, jer smo nedavno izašli s predstavom “Doma je najbolje” gdje sam dječak od 11 godina. Sad sam još mlađi. Bio je veliki glumački zadatak opet napraviti dijete, a da se razlikuje od Zeke. Doduše, Zeko je bio izvanzemaljac, ovaj je Dalmatinac, a to vam dođe na isto – veli Brakus kojega pitamo i kakvu reakciju publike očekuje s obzirom na činjenicu da je praizvedba zakazana na dan predsjedničkih izbora, tri dana prije Božića.

– Još samo negdje moramo ubaciti božićne kape i uhvatit ćemo sve. Mislim da se i strana kojoj neće toliko odgovarati način našega izražavanja može pronaći u našoj predstavi. Ako je ta strana pomirena sama sa sobom, moći će se nasmijati sama sebi i zabaviti se u kazalištu – misli Josip Brakus.