U utorak je u Zagrebu održano predstavljanje knjige "Prijestolonasljednikova smrt. Tragovima slovenskih i hrvatskih interpretacija Sarajevskog atentata", uglednog slovenskog povjesničara dr. sc. Andreja Rahtena. Druga je to po redu knjiga novog izdavača Tragovi prošlosti, u slovenskom izvorniku objavljena u povodu stote godišnjice početka Prvog svjetskog rata, a sada nam na hrvatskom jeziku dostupna u izdanju dopunjenom prikazom hrvatskih perspektiva na atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske Monarhije Franje Ferdinanda, događaja koji je označio prekretnicu svjetske povijesti i čije odjeke osjećamo do danas.
Knjigu su okupljenima predstavili sam autor Andrej Rahten, uz recenzenta knjige, povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Stjepana Matkovića, a razgovor vodio je dr. sc. Ivica Šute, pročelnik Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
– Knjiga je ovo koja je po mnogočemu posebna. Moram priznati da pisati o ovoj temi je vrlo hrabar čin, jer riječ je o događajima koji su izuzetno zgusnuti, događanjima u koje su upleteni brojni protagonisti i držati sve vrijeme kontrolu nad tekstom zaista je vrlo važno i smjelo. S druge strane, što mi se jako sviđa, i zbog čega knjiga dobiva na dinamici, iznesen je i čitav niz detalja koji se mogu podvesti pod povijest emocija, gdje se govori o intrigama na dvoru, a sve je pisano jednim doista pitkim stilom i čita se gotovo pa u jednom dahu – istaknuo je Ivica Šute.
Rahtenu, koji je započeo s radom na ovom djelu naišavši na knjižicu Ivana Avguština Žiberta, slovenskog autora i svećenika ispovjednika Ferdinandove supruge Sofije Hohenberške, želja nije bila napisati još jednu rekonstrukciju događaja o kojem se već mnogo govorilo i pisalo, već priču o tome kako su Slovenci, a i Hrvati, interpretirali sarajevski atentat, kao i okolnosti koje su do njega dovele. U svojoj knjizi stoga nam dočarava živu sliku duha tog vremena, polazeći od biografske skice Franje Ferdinanda, analizirajući njegove težnje za reformom monarhije koja bi, u njegovoj viziji, postala trijalistička monarhija u kojoj bi južni Slaveni, pored Austrije i Ugarske, dobili vlastitu državu.
Dotiče se i privatnog života prijestolonasljednika, njegova morganatskog braka sa Sofijom Hohenberškom zbog kojeg njihovi sinovi nisu mogli ostvariti pravo nasljedstva, kao i antagonizma protiv Franje Ferdinanda na samom dvoru, napetosti i spletki koje je zakuhavao stanoviti dvorski komornik Alfred knez Montenuovo.
No posebice intrigantan je dio o percepciji atentata u hrvatskim i slovenskim krugovima tog vremena, koji, postavljajući pitanje je li on doista dočekan s takvim zadovoljstvom kako su nas učili, baca na taj čin Gavrila Principa, danas često promatran kao junački pothvat mladog idealista protiv velikog tiranina, sasvim novo svjetlo...
