“Kalendar Maja” roman je o odrastanju trojice, tj. dvojice dječaka pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tako je svoj novi, apsolutno najdeblji roman u velikoj Profilovoj knjižari ukratko predstavio Zoran Ferić, prvak hrvatske suvremene proze. No “Kalendar Maja”, starinski ispisano djelo na šest stotina stranica, zapravo je roman u kojem dominira jedan jedini lik, i to Tihomir, a svi su drugi ipak samo epizodisti.
Simbiotička fatalnost
Svi osim fatalne Senke, prvo djevojke, pa žene i potom dobrodržeće starice s kojom je ginekolog Tihomir simbiotički povezan. I, zar se to mora naglasiti, nesretno u nju zaljubljen.
Ferić je majstor pripovijedanja, što je dokazao i u ovoj iznimno razvedenoj prozi u kojoj je u prvom planu individualnost pojedinaca, a nikako ne društvena zbivanja i politički kontekst njihovih života. Roman je prepun osnovnih ljudskih preokupacija kao što su ljubav, seks, bolest i smrt. A posebnu atmosferu Ferić postiže baš u opisivanju polaganog umiranja prvo Tihomirove, a onda i Senkine majke, pa je “Kalendar Maja” i svojevrsna topla posveta starosti.
Ferić kao da bolje poznaje starost nego mladost pa minuciozno i virtuozno opisuje i svoj odnos s ostarjelim ocem za kojega uvijek nalazi opravdanja, premda je kritičan prema njegovoj puritanskoj, partizanskoj ograničenosti.
Zamka tajnovite Senke
Na mahove uzorno paučinast, Ferićev roman prema kraju ipak pada u zamku tajnovite Senke u čijem životu ima i jakih elemenata pornografije i trilera. I kao što svoje preživjele junake šalje na ponovljeno razotkrivajuće maturalno putovanje, tako pisac razgolićuje i samoga sebe pokazujući da su mu likovi na mahove izbjegli kontroli. Posebno se to odnosi baš na Senku, koja je u svakom slučaju jedan od najintrigantnijih ženskih likova hrvatske književnosti.
Iznimno su uspjele one stranice Ferićeve knjige koje se bave zagrebačkim mentalitetom i opisivanjem Zagreba. Ferić je dobar psiholog i vrlo senzitivan promatrač koji fotografskim nervom bilježi sitnice koje od Zagreba i čine povodljivu metu literarne inspiracije. Na sreću, politike nema u ovom romanu o nedokučivoj tuzi ljudskih odlazaka.
Smušen osvrt na roman. Nisam ga još čitao, ali ovaj mi osvrt ne govori puno osim o ambivalentnom stavu pisca osvrta prema osobi pisca romana. Kao, htio bi biti kritičan a zapravo ne upućuje kritiku ičemu. Citat osvrta: \"...tako pisac razgolićuje i samoga sebe pokazujući da su mu likovi na mahove izbjegli kontroli. Posebno se to odnosi baš na Senku, koja je u svakom slučaju jedan od najintrigantnijih ženskih likova hrvatske književnosti.\" Kako može taj lik biti \"jedan od najintrigantnijih ženskih likova hrvatske književnosti\" (koja je višestoljetna !) ako prethodno tvrdi da mu je \"izbjegla kontroli\". Također i objekcija o \"starinski\" pisanom romanom nastoji biti vrijednosna, takav joj je, naime, ton. Međutim, starinski ili moderno, u umjetnosti ne predstavljaju vrijednosnu odrednicu.