Kako je povijest animacije i službeno s “Fantasamgorie” Emile Chole 1908. krenula iz Francuske, tako je očito bilo suđeno da na prije koji dan završenom zagrebačkom Animafestu dva filma rađena brzo razvijajućom tehnikom umjetne inteligencije budu jedan upravo iz Francuske – “PLSTC” Laena Sanchesa, dok je drugi hrvatski “Vrijeme koje dolazi” Natka Stipaničeva.
Tehnika umjetne inteligencije u filmu, a posebice u animaciji, pruža mogućnost brze produkcije sadržaja. Odnosi se na sve aspekte izrade filmova, od scenarija do postprodukcije i po mnogima predstavlja novo doba te industrije.
Film “PLSTC” je šokantna montaža statičnih slika generiranih umjetnom inteligencijom koja problematizira plastično onečišćenje u oceanima.
– Razmatrao sam i druge tehnike kao što je korištenje stvarnih snimaka i fotografija ili čak stop-animacije. Ali sve bi to oduzelo puno vremena i resursa, a stil bi bio drukčiji od moje namjere. Zato kada ljudi pitaju: “Zašto si koristio AI?”, mislim da je pametnije pitanje: “Koji si AI koristio i zašto si izabrao baš taj?” Izabrao sam ovaj zbog mogućnosti prikazivanja hiperrealističkih fotografija da gledatelji uoče ljepotu slike, ali da se zaprepaste onim što ona predstavlja – rekao je Laen Sanches.
Njegov film napravljen je pomoću čak četiri programa u AI-ju od kojih je glavni bio Midjourney za generiranje slike. Film je sastavljen od 400 različitih primjeraka 3D slika koji u nešto više od minutu i pol predstavljaju 30 različitih vrsta životinja čije je postojanje ugrozilo plastično onečišćenje, a Sanches ga je napravio u samo dva mjeseca.
– Za moj prethodni animirani film “Miss Daisy Cutter” trebalo mi je sedam godina za sedam minuta animacije. Kada to usporediš s filmom koji napraviš u dva mjeseca, a koji dobiva jednaku pozornost i pohvale, jasno mi je da više nemam toliko vremena da jedan film radim godinama – kazao je Sanches pa u šali dobacio: – Nakon 50. godine svi bi trebali koristiti umjetnu inteligenciju da dobiju na vremenu.
Umjetnički je ravnatelj Animafesta Daniel Šuljić rekao da se za ovogodišnje izdanje festivala u kategoriji kratkometražnog filma prijavilo 20 filmova rađenih tehnikom umjetne inteligencije. Selektorska komisija za natjecateljsku kategoriju kratkometražnog filma navela je kako su kod biranja filmova gledali “umjetničku kvalitetu filma i njegovu poruku”, bez obzira na tehniku. Iako su se svi složili oko umjetničke kvalitete dva izabrana filma, bilo je i izborom nezadovoljnih animatora. Jer, kako uopće usporediti film u koji je uloženo nekoliko godina naspram onoga u koji je uloženo mjesec dana. Osim Laena Sanchesa i selektora, ni Natko Stipaničev, redatelj filma “Vrijeme koje dolazi”, ne zna kako bi usporedio te različite načine stvaranja.
– U tome što film AI-jem nastaje puno brže nego što nastaje ručno mogu vidjeti frustraciju. I ja sam na neki način frustriran što sam film radio tri godine, a sada ga napravim u mjesec dana – iskren je naš animator Natko Stipaničev.
– No nije to nešto što me ulijenilo. Film koji sada radim radit ću više od dvije godine – govori Stipaničev o novom uratku te dodaje: – Film kakav sad radim ne mogu dobiti umjetnom inteligencijom, radnja je narativna i kadrovi se moraju konzistentno pratiti. Umjetna inteligencija još uvijek daje određene rezultate, ali nad njima nemaš potpunu kontrolu, nego ideš u stilu pokušaj-pogreška dok ne nađeš zanimljive rezultate.No pitanje je vremena kad ce se i to promijeniti.
Sa završenim preddiplomskim studijem Filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu te završenim diplomskim za animirani film na ADU u Zagrebu, Natko Stipaničev svoje je iskustvo u radu umjetnom inteligencijom odlučio testirati na rezidenciji "Circus without circus" u danskom Odenseu, u paru s francuskim cirkusnim umjetnikom Nicolasom Fraiseauom.
Njegov film “Vrijeme koje dolazi” animiran je umjetnom inteligencijom pomoću programa Disco Diffusion i prikazuje stil metamorfoze zimskih priobalnih motiva koje bi ljudska ruka vrlo teško mogla kopirati. Glas u filmu smirujućim tonom diktira tekst francuskog dramatičara Jean-Luca Lagarcea “Du luxe et de l’impuissance”.
Jedno je od većih neodgovorenih pitanja u korištenju umjetne inteligencije ono autorskih prava. Stipaničev zagovara njihovu bolju zaštićenost i regulaciju. Za svoj je rad umjetnoj inteligenciji davao reference autora koji nisu među nama sto ili više godina, a na kraju filma ih je i naveo kao stilski utjecaj. Bolju regulaciju zagovara i Sanches.
– Autorsko pravo nekoga tko je u bazi podataka programa umjetne inteligencije trebalo bi biti zaštićeno. To bi trebala biti mješavina odgovornosti onoga tko je napravio program, federalne vlasti i korisnika tog programa. Trebamo više odgovornosti u tom pogledu nego što je imamo danas – govori Sanches naglašavajući kako je možda već prekasno i dodaje: – Pandorina je kutija već otvorena, baze podataka su napravljene i koriste se, a budućnost umjetne inteligencije u filmu ostaje upitna i za sada nedovoljno regulirana.