Tijekom 70 godina karijere Charles Aznavour napisao je 800 pjesama, snimio više od 1200 njih na različitim jezicima i prodao 180 milijuna albuma diljem svijeta.
U intervjuima je govorio da planira prijeći stotu i pjevati do zadnjeg dana jer su glazba i scena dio njegova tkiva. Pjevao jest, i to gotovo do posljednjeg dana, ali preminuo je ranije nego što je planirao, lani, točno na današnji dan u 94. godini. Zato se i prisjećamo života tog pjevača, koji je briljantno kombinirao pjevačku, skladateljsku i glumačku karijeru i kojeg su zbog melankolična glazbenog stila zvali “francuski Sinatra”.
Valja znati da je školu napustio kao devetogodišnjak ne bi li postao dječji glumac, a kasnije će se realizirati u toj branši u novovalnim klasicima Françoisa Truffauta “Shoot the Piano Player”, Claudea Chabrola “The Hatter’s Ghost” pa i u 1979. Oscarom nagrađenom “Limenom bubnju”, adaptaciji romana Güntera Grassa, snimanog u Zagrebu.
Pjevačku karijeru počeo je nastupima u kabaretima okupiranog Pariza, u Drugom svjetskom ratu, tijekom kojeg su njegovi roditelji, pa i on sam, tajno surađivali s pokretom otpora i u svojem stanu skrivali Židove i komuniste. Naime, pravo ime bilo mu je Shahnour Varenagh Aznavourian i podrijetlom je bio Armenac. Njegovi roditelji, umjetnici, pobjegli su iz zavičaja pred otomanskim genocidom, a Charles je do kraja života pronosio istinu o djedovini i pomagao joj. Štoviše, poslije stjecanja nezavisnosti Armenije postao je njezin veleposlanik u Švicarskoj.
“Francuski je jezik na kojem radim, no armenski jest i zauvijek će biti moj jezik”, rekao je 2017. godine.
U glazbenom smislu otkrila ga je i svijetu predstavila Édith Piaf koja ga je 1946. godine povela sa sobom na turneju. Aznavour je tada imao 22 godine. Bila mu je prva savjetnica, a dijelili su i stan.
“Donio sam Édith svoju mladost i ludost, obožavala je moju jazzy-stranu”, rekao je Aznavour 2015. godine. Ona je bila ta koja ga je nagovorila i na estetsku operaciju nosa što će mu, vjerovala je, donijeti veću popularnost među ženskim dijelom publike da bi mu nakon zahvata rekla: “Ipak si mi bio bolji sa starim nosom”.
Bio je posljednji pravi francuski šansonijer, skladatelj nježnih melodija i živog teksta koji donose životne priče, emocije pa i humor. Jedna njegova rana pjesma, “Après l’Amour” iz 1955. bila je zabranjena na francuskim radiopostajama jer opisuje radost ljubavnika nakon vođenja ljubavi. Ipak, pravu popularnost donijele su mu mračnije pjesme pa je opravdano i s razlogom redatelj Jean Cocteau jednom izjavio: “Prije Aznavoura očajavanje nikada nije bilo toliko popularno i u modi.”
Svoj najveći svjetski hit “She” otpjevao je na engleskom jeziku 1974. Pjesma je četiri tjedna bila na prvom mjestu ljestvice singlova u Britaniji, a kasnije ju je snimio i na francuskom, njemačkom, talijanskom i španjolskom jeziku. Nov val popularnosti pjesma je doživjela 1999. u obradi Elvisa Costella za film “Ja u ljubav vjerujem”.
Tijekom godina surađivao je sa Sinatrom, Eltonom Johnom, Céline Dion, Bryanom Ferryjem i Stingom, pa i s tenorima Lucianom Pavarottijem i Plácidom Domingom. Iako visok svega 1,61 metar, žene su ga obožavale. Tri se puta oženio, a jedna od suradnica i ljubavnih partnerica bila mu je i Liza Minnelli za koju je 2014. kazao da ju je svemu naučio.
Bio je istinska glazbena zvijezda, a njegov talent, glazba i glas nadživjeli su ga u što ćemo se još jednom uvjeriti slušajući njegove najveće hitove 22. prosinca u zagrebačkoj dvorani Lisinski kada tamo gostuje francuski mjuzikl “Formidable! Aznavour”, svjetski poznatog producenta Gila Marsalle, posvećen Aznavourovu životu. Smješten u vrijeme “La Boheme”, publici priča detalje života tankoćutnog umjetnika pomoću njegovih snažnih pjesama. Za projekt “Formidable! Aznavour” Gil Marsalla 2016. godine zatražio je blagoslov samog Aznavoura kojemu se ideja svidjela i dao je svoj pristanak jer ga je oduševio njihov raniji mjuzikl posvećen Édith Piaf.
Glavnu ulogu, maestralno i svaki put drukčije i svježe, izvodi francuski tenor Jules Grison koji nam je u povodu dolaska u Zagreb otkrio nekoliko stvari o sebi i mjuziklu s kojim dolazi.
– Kao osmogodišnjak počeo sam učiti svirati klavir, a gitara i pjevanje bili su logičan slijed u životu jednog znatiželjnog 17-godišnjaka. Prvo scensko iskustvo imao sam nastupivši u mjuziklu “Romeo i Julija”, zahvaljujući kojem sam otkrio i svoj smisao za ples – govori nam Grison pa nastavlja o mjuziklu “Formidable! Aznavour” koji izvodi već pet godina:
– U mjuziklu je 20 Aznavourovih pjesama, no uvijek se dogodi da publika želi još pa nerijetko toj brojci dodam još deset izvedbi. Naravno, ne izvodim ih u punom trajanju jer tada bismo se morali družiti cijelu noć! Inače, i osobno sam upoznao Charlesa u New Yorku 2016. kada je Gil tražio njegovo dopuštenje za ovaj show. Pozvao nas je na svoj koncert u Madison Square Garden. Bio je magičan, jedinstven! Sjetim se tog koncerta kad god učim pjevati neke nove njegove stvari kako bih mjuzikl svaki put pomaknuo malo dalje i učinio ga svježim. Od svih Aznavourovih pjesama najviše volim “Hier encore” (“Yesterday when I was young”). Svaki put kad je izvodim silno se trudim da ne plačem. Aznavour je bio snažna ličnost. Oduševljava me njegova borbenost, upornost da ostane na vrhu, ali i borbenost za prava Armenije.
Hrvatsku publiku Grison je pozvao da pripremi svoj popis Aznavourovih hitova koje će im izvoditi jer već je tradicija da i publika bira dio repertoara zbog čega je mjuzikl uvijek drukčiji. To odgovara i Grisonu koji, kaže, ne voli rutinu, a k tome, posebno se veseli dolasku u Zagreb jer još nije bio u Hrvatskoj.
– Ono po čemu Hrvatsku najbolje poznajem su svjetska nogometna prvenstava, 1998. i 2018. i pobjeda mojih Francuza. Šalu na stranu, godinama me prijatelji bombardiraju pričama o ljepotama hrvatske obale i otoka i nadam se da ću uhvatiti nekoliko dana slobodno da se i osobno u to uvjerim.•