– U životu svakog šefa dirigenta dva su najsretnija dana: prvi kada dođe na novu dužnost i posljednji kada s nje odlazi – ispričao mi je maestro David Danzmayr staru dirigentsku anegdotu koja je u slučaju završetka njegova mandata šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije ipak samo šala. Suradnja se nastavlja.
Orkestar s velikim srcem
– Ja sam već pri prvom našem susretu prije šest sezona zavolio zagrebački orkestar. To je orkestar koji ima srce i veliki potencijal – kaže maestro koji je prije nekoliko dana s ravnateljem Zagrebačke filharmonije Mirkom Bochom predstavio javnosti i sljedeću filharmonijsku sezonu koju će otvoriti koncert pod njegovim vodstvom. Na njemu će maestro Danzmayr praizvesti novu skladbu Dubravka Palanovića, nakon niza izvedbi djela hrvatskih skladatelja. S Mozartovom simfonijom “Jupiter” nastavit će rad na klasičnom repertoaru važnom za svaki orkestar, a potom će publici predstaviti na koncertnim podijima nepravedno zapostavljenu glazbu iz baleta “Pepeljuga” Sergeja Prokofjeva koju je sam sažeo u pedesetominutnu glazbenu priču.
Danzmayr sljedeće sezone dolazi u Zagreb dirigirati i monumentalnu Mahlerovu Treću simfoniju i tradicionalni prednovogodišnji Filharmonijski bal, a potom će na Novu godinu naš orkestar ponovo odvesti u svoj rodni grad, na pozornicu salzburškog Festspielhausa. Veseli se i novom koncertnom “Minimini ciklusu” za najmlađe.
– Upoznao sam “Ježevu kućicu”. Sjajna priča s odličnom glazbom i redateljica tog projekta Petra Radin vjerojatno će me nagovoriti da dirigiram i prvu u nizu tih glazbenih predstava za djecu – kaže Danzmayr o projektu u kojem će songovi Hrvoja Hegedušića na stihove Branka Ćopića prvi put zazvučati u simfonijskom ruhu.
– Kada smo razgovarali o produljenju mog ugovora, našao sam se pred izborom: produljiti ga na dulje vrijeme ili ga uopće ne produljiti. Odlučio sam se za ovo drugo nakon što sam sagledao vlastiti život i karijeru te činjenicu da i dalje s obitelji živim u Americi, a s druge strane potrebe orkestra – počeo je maestro o tome zašto su on i orkestar sporazumno odlučili ne produljiti ugovor.
– Moj karakter je takav da ne prihvaćam zadatke za koje nisam siguran da ću ih moći stopostotno ispuniti. Orkestar treba šefa dirigenta koji će moći pokazati snagu i autoritet, a to može samo ako pokaže i potpunu posvećenost poslu. Premda mislim da sam provodio dosta vremena u Zagrebu, uvažavam i mišljenje onih koji misle da bi šef dirigent morao biti još prisutniji. Baš ja često kritiziram dirigente koji potpišu ugovor, uzimaju veliku plaću i odrađuju posao s pola snage i srca. Utoliko više ne mogu si dozvoliti da i ja budem takav – kaže Danzmayr, zadovoljan onim što su zajedno učinili u proteklom razdoblju.
Oproštaj u Lisinskom
– Zaposlili smo mnogo glazbenika, orkestar je visoko motiviran i gladan muziciranja – govori maestro koji večeras posljednji put nastupa u Lisinskom kao šef dirigent, s prikladnim djelom za kraj: – Jako sam sretan što smo u proteklim sezonama odsvirali ciklus Beethovenovih simfonija i što na ovom koncertu izvodimo Devetu. Sjajno se poklopilo da je sviramo upravo uoči izbora za Europski parlament. Oda radosti vrlo je prikladna za himnu EU, još samo kad bismo malo više živjeli u skladu s njom. Ja još uvijek vjerujem u EU i vrijednosti koje nam u njemu moraju biti zajedničke i koje ne smiju biti na prodaju – kaže maestro Danzmayr, a na pitanje da nabroji neke od njih spremno odgovara:
– U prvom redu zdravstvena skrb i besplatno obrazovanje za sve!
Zar nemamo dovoljno svojih maestra, pa trebamo uvozne. Previše je tih kulturnjaka na grbači naroda. Kulturu treba svesti na tržišne principe kao u drugim zemljama, gdje kultura doprinosi turizmu, proračunu.