Frano Mašković ovih je dana pod pojačanim interesom kazališne javnosti. Prvo je osvojio glumačko priznanje na dodjeli nagrada teatar.hr, zatim je s monodramom \"Car neuspjeha\" u režiji Jana Fabrea uspješno gostovao u Parizu, a za nekoliko dana s matičnim kazalištem ZKM ide u New York, gdje će u teatru La Mama izvesti \"Pismo Heineru Mülleru\".
To je bilo vaše prvo gostovanje u Parizu?
Da, velika je to čast. Izveli smo u teatru Pascala Ramberta, koji je u ZKM-u režirao \"Zatvaranje ljubavi\". Théâtre de Gennevilliers je malo, hrabro kazalište na rubu Pariza. Taj dio grada prije je bio poznat samo po socijalnim problemima, a sad je cijeli isprepleten tim kazalištem. Čim izađete iz metroa, vidite putokaze prema njemu, a cijelim se kvartom proteže crvena crta koja završava u Pascalovu kazalištu. Tako je simbolično pokazao da su ondje svi iz lokalne zajednice dobrodošli gosti.
Riječ je o kvartu u kojem uglavnom žive imigranti?
Tako je bilo, ali s obzirom na ekonomsku krizu, sve je više Francuza koji sele u predgrađa. Publika je raznorodna – od ljudi koji ondje žive, do onih koji potegnu iz centra pogledati predstavu, jer Gennevilliers je u cijelom Parizu postao poznat po lomljenju kazališnih konvencija. Ondje smo gostovali u sklopu festivala \"Croatie, la voici\", a cijeli je tjedan ujedno bio posvećen radu Jana Fabrea, koji je u tom teatru držao radionice i izvodilo se nekoliko predstava prema njegovim predlošcima. Među njima je moja možda bila najkonvencionalnija, jer u Gennevilliersu se zaista mogu vidjeti nevjerojatne stvari i autorski pristupi. I posebno mi je drago što sam vidio da ondje ljudi već poznaju i prate hrvatsko kazalište.
Možeš li usporediti reakcije francuske i hrvatske publike?
Bilo me strah jezične barijere, a trema se pojačala kad sam vidio koliko je puno ljudi došlo. Ali čim je sve krenulo, publika je odlično reagirala, i to uglavnom na istim mjestima kao i naši domaći gledatelji. Kazalište ipak ima jedan svoj univerzalni jezik, što se svake godine potvrđuje i na našem Festivalu svjetskog kazališta.
Na dodjeli teatar.hr rekli ste da konačno primate nagradu koje se ne sramite.
To sam izgovorio u zanosu, pomalo nespreman na to da ću osvojiti nagradu, a ispalo je kao da ne poštujem svoje druge kolege. To mi je žao jer moja namjera nije bila nikoga obezvrijediti. Drago mi je što postoji nova nagrada koju dodjeljuje publika, jer se time otvara prostor kvalitetnim nezavisnim produkcijama poput predstave \"Samice\", koje su tamo imale velik broj nominacija, ali poštujem svačiji rad i definitivno nisam nekakav cinik.
Što očekujete od povratka u La Mamu?
Prije svega, jako se radujem. Obožavam New York, a La Mama je kultno kazalište, iz kojeg su potekli De Niro i Al Pacino, u kojem se spontano dogodi da ti Jodie Foster sjedi u publici. Ako stignem, volio bih doći na radionice Anne Bogart sa sveučilišta Columbia koje će se u to vrijeme tamo održavati. I naravno, otići u shopping.