Devet godina nakon što se svijet upoznao s Furiosom i 45 nakon što je predstavljen Max Rockatansky, u kina je došao još jedan spektakl iz Mad Max franšize. I, koliko god se za "Pobješnjelog Maxa" može reći da "nije to to" bez Mela Gibsona, što se ipak više pripisuje nekom sentimentalno-nostalgičnom osjećaju, posljednja dva uratka Georgea Millera ("Pobješnjeli Max: Divlja cesta" i "Furiosa: Pobješnjeli Max saga") bez sumnje su spektakli koji su instantno postali neizostavan dio pop-kulture. A zbog načina na koji su napravljeni – zbog žestokih bitki, ludih vožnji, brzih motora i raznoraznih vozila koji kao da su dio zastrašujuće, a istovremeno neodoljive distopijske gladijatorske arene – priče Georgea Millera bit će zabavne i imat će "wow-efekt" i među najnježnijim dušama koje uopće nisu obožavatelji ovog žanra.
Kod Millera je sjajno to što se uvijek zna što se može očekivati i osim što je vjeran sebi i što ne razočarava, svaki put još malo uspije i nadmašiti očekivanja. Specijalni efekti i količina pirotehnike, vratolomije i akrobacije, akcija i brutalne scene od kojih zastaje dah zaista su impresivan paket koji je užitak gledati. I koji treba po mogućnosti pogledati u IMAX kinu.
U "Furiosi" se, dakle, produbljuje priča o drumskoj ratnici koju je 2015. utjelovila Charlize Theron. Točnije, pratimo njezin život od djetinjstva i od toga kako je nestala iz svoje zemlje izobilja, u koju se oduvijek željela i planirala vratiti. Uloga Furiose pripala je Anyi Taylor-Joy. Zanimljivo je kako su obje Furiose – i Theron i Taylor-Joy – u stvarnom životu naizgled plahe i nježne žene, a objema im je uloga divlje, brutalne, neustrašive i nemilosrdne borkinje savršeno sjela. Koliko god uvijek bila rizična i kod gledatelja budila nepovjerenje činjenica da se originalni likovi mijenjaju drugim glumcima, Taylor-Joy naprosto je sjajna! Vjerodostojno je oživjela lik ljutite mlade žene koju u tugovanju, boli i patnji jedino vodi želja za osvetom. I dva i pol sata promatranja njezina života u razdoblju od čak 15 godina nije ni zamorno, ni dosadno, ni teško. Naprotiv, po završetku filma moguće je da se javi i žal što nije još malo potrajao.
No ima u "Furiosi" i nekoliko detalja koji smetaju. Da, kada je riječ o efektima, scenografiji i monumentalnosti svijeta koji je stvorio Miller, malo se može prigovoriti. No, primjerice, šuplja, mlaka i poludorečena ljubavna epizoda koja se pojavljuje, čak i pomalo nepotrebno, jedan je od bespotrebnih detalja koji djeluje kao sentimentalno pojeftinjenje cijele priče. Drugi detalj koji je nešto i veći od epizodne romanse je lik Dementusa (Chris Hemsworth). Nije jasno je li lik lakrdija(š) ili je genijalac; donosi li efekt komedije (i ako da, čemu?) ili što. U svakom slučaju, sitne su to zamjerke i sigurno ne umanjuju znatno spektakl koji donosi "Furiosa".
Bilo je u posljednjih nekoliko godina filmova koje su iznijeli ili dječji glumci ili tinejdžeri. Svakako je zanimljiv podžanr humorne drame koji se bavi temom odrastanja. Sjajna "Mala Miss Amerike" od prije gotovo dvadeset godina ili oni nešto novijeg datuma poput "S ljubavlju, Simon" ili "Lady Bird". A tu su svakako i dva potpuno iznenađujuće fenomenalna filma "Licorice Pizza" Paula Thomasa Andersona te lanjski "Bože, jesi li tu? Ja sam, Margaret". Svi spomenuti radovi donose posebnu "feel good" vibru i daju ovakvim filmovima prostor koji zaslužuju. "Nikad kraja kornjačama" naizgled može implicirati da se radi o sličnom filmu. U njega su još uključene ozbiljne teme koje se tiču mentalnog zdravlja mladih ljudi. No "Nikad kraja kornjačama" svim spomenutim filmovima ono su što su i zaprežna kola Ferrariju. Obična tinejdžerska, dosadnjikava, ni po čemu posebna romantična komedijica. Nije vrijedno gledanja, osim ako ne želite praviti društvo kćeri, mlađoj sestri, nećakinji ili nekoj jako dragoj tinejdžerici u svom životu koja baš, baš inzistira na gledanju "Kornjača". Površno, nezanimljivo i gotovo u razini Hallmarkovih filmova. Navodno je knjiga po kojoj je film nastao puno bolja, pa, eto, ima nade da ova priča ima bolju verziju. Drama, SAD, 111 min Režija: Hannah Marks Glumci: Isabela Merced, Cree2. Nikad kraja kornjačama (Max)
