Gang Of Four: Ponovit ćemo nezaboravan zagrebački koncert

Još tamo potkraj sedamdesetih, nakon što je prvi val punka izgorio još brže nego što je buknuo, nastao je Gang Of Four. Od početka među prvoborcima novog zvuka, miješajući punk-rock, funk, dub i štošta drugo, Gang Of Four krčili su put za mnoge kasnije zvijezde: Michael Stipe i Bono priznaju da su učili, ako ne i krali, od njih, Red Hot Chili Peppers ili Rage Against the Machine bili bi teško zamislivi bez njihove ostavštine, a neki od najboljih današnjih bandova (Bloc Party, Franz Ferdinand, The Rapture...) u zvuku se dobrim dijelom naslanjaju na njih.

Nakon dviju sjajnih, jedne dobre i jedne užasne ploče, band se razišao 1983., a početkom devedesetih pjevač Jon King i gitarist Andy Gill snimili su dva prosječna albuma pod imenom Gang Of Four. Konačno, potkraj 2004. okuplja se originalna postava, objavljuje CD s novim verzijama starih pjesama i nastavlja svirati na koncertima.

U međuvremenu, Andy Gill je kao producent radio s izvođačima kao što su The Stranglers, Red Hot Chili Peppers, The Jesus Lizard, The Futureheads i mnogi drugi, a nedavno je miksao i hrvatski band Viva Glorio, nekad poznat po kontroverznom imenu Trobecove krušne peći. Nazvali smo Andyja i priupitali ga o svemu tome, ali prije svega o sadašnjosti i budućnosti Gang Of Four i najavljenom koncertu u Zagrebu.

RITAM: U Zagrebu ste već bili jednom davno, još u osamdesetima, a taj vaš nastup još se prepričava. Mislite li da vaš današnji live nastup sadrži sličnu količinu energije?
GILL: Vjerujem u to, a ljudi koji su nas dosad gledali također su potvrdili da još uvijek imamo "ono nešto". Prilično sam siguran da nam to ne govore samo iz pristojnosti i iskreno se nadam da ćemo dobiti priliku da se dokažemo i pred publikom u Hrvatskoj. Svijet je danas sasvim drukčije mjesto nego što je bio tada, ali za Gang Of Four nije se puno toga promijenilo u načinu na koji funkcionira. Još uvijek osjećam istu vrstu uzbuđenja kada radimo na novim stvarima, kao i jednaku količinu frustracije kada one ne ispadnu dovoljno dobre ili onakve kakve bismo željeli.



RITAM: Veoma su važan sastojak vašeg izričaja tekstovi koji su uvijek bili na ovaj ili onaj način angažirani i politički obojeni. Kažete da se svijet danas promijenio, promijenila se i politika. Koliko je to utjecaja ostavilo na stavove i tekstove?
GILL: Puno toga jest drukčije. Kad smo prvi put bili u Zagrebu, to je bila druga država i različit politički sustav nego što je danas, ali i Engleska je danas sasvim drukčije mjesto. Smatram da smo u Gang Of Four s tekstovima uvijek pokušavali izbjegavati klišeje i raditi pjesme s izravnim, eksplicitnim porukama. Ne zato što smo se toga bojali, nego zato što je naš pristup bio promatrački: puno smo razgovarali i raspravljali o onome što nas je okruživalo, gledali smo stvari iz svoje perspektive, iz odnosa s ljudima i pojavama iz naše neposredne blizine, najčešće nismo lamentirali o stvarima u globalu. Još uvijek razmišljamo i radimo na takav način. Po mome mišljenju, glavna razlika između svijeta prije 20 ili 30 godina i ovoga danas jest u tome što su ljudi na Zapadu postali puno bogatiji.

RITAM: Na koji način takva situacija utječe na mlade bandove, jesu li oni danas manje politički nabrijani? Kakav je tvoj stav prema nekima od novijih bandova, mnogi od njih priznaju da ih je Gang Of Four inspirirao?
GILL: Klinci od 19-20 godina u zapadnoj Europi danas imaju sve, posjeduju puno toga, život im je lagodniji i nemaju toliko neposrednih razloga za nekakav bunt... No, svejedno ima vrlo dobrih bandova koje poštujem. Na primjer, Bloc Party, Arctic Monkeys i još neki drugi  to jest pop glazba, ali prepoznajem neke stvari koje su zajedničke njima i nama. Taj politički kontekst kod njih nije toliko izražen ili jasno prepoznatljiv, premda u nekoj mjeri postoji, možda im nije toliko važan. Općenito uzevši, nakon promjena koje su nastale kao posljedica globalizacije, okrupnjavanja industrije, rasta životnog standarda i slično, mladi ljudi danas su vjerojatno pomalo zbunjeni. Ne mislim da su apolitični, ali moguće je da ni sami ne znaju u što bi točno vjerovali.



RITAM: Kritičari, kao i fanovi, najčešće spominju prva dva albuma  "Entertainment" i "Solid Gold"  kao ključne u karijeri Gang Of Four, a kasnijim radovima manje su naklonjeni. Možeš li danas imati dovoljan odmak od vlastitog rada i procijeniti jesu li u pravu?
GILL: Svakako razumijem zašto se svima najviše sviđaju ti albumi i zašto ih uvijek uzimaju za primjer. Bili su svježi i na neki način radikalni, što kasnije više nismo mogli održati. Album kojim sam najmanje zadovoljan jest "Hard" iz 1983. godine  bilo je to teško i konfuzno razdoblje za band, Dave Allen (basist, op. A. H.) više nije bio s nama, potpali smo pod utjecaj nekih očekivanja izdavača i u neku ruku iznevjerili sebe. Jasno, ne možete od nas više očekivati istu razinu originalnosti kao 1979., ali možemo napraviti dobre, poštene i slojevite pjesme.

RITAM: Je li na vašu odluku imao utjecaja i ponovni rast popularnosti banda, kao posljedica komercijalnog probitka bandova na koje je očito utjecao postpunk zvuk, kao što su The Rapture, Franz Ferdinand ili Bloc Party koje mnogi smatraju vašim sljedbenicima u određenom smislu?
GILL: Ne mogu reći da je to bio osobito važan ili presudan motiv, premda je lijepo kada se tvoj prošli rad revalorizira i kada te podržavaju. Međutim, ne bismo ovo radili kad ne bismo imali još štogod reći u kreativnom smislu, kao band.

RITAM: Možete li potvrditi priču o novom materijalu i skorom novom albumu?
GILL: Istina je. Gang Of Four redovito rade zajedno, imali smo nekoliko dobrih koncerata i počeli raditi na novim pjesmama. Još smo uvijek u ranoj kreativnoj fazi, pa ne mogu reći ništa konkretno o tome u kojem će smjeru ići materijal, ali može se očekivati da ćemo tijekom iduće godine nastaviti raditi na novoj ploči i, nadam se, objaviti je.

RITAM: Stekli ste ime i kao glazbeni producent. Možete li nam otkriti i ponešto o svojoj radnoj etici, načinu na koji obično radite s bandovima?
GILL: Nisam jedan od onih producenata koji samo sjede i snimaju, a svoje mišljenje kažu samo ako ih se pita. Volim se uključiti i sudjelovati u nastanku pjesama i aranžmana. Naravno, posve je drukčije kada nešto produciraš i kada samo miksaš ono što je već napravljeno, ali uvijek volim biti dio kreativnog procesa. Zato radim s bandovima s kojima se mogu poistovjetiti, u kojima mogu prepoznati nešto svoje i možda unijeti neku novu kvalitetu. RITAM: Koji vam je omiljeni album koji ste producirali? GILL: Hmmm... Teško je uspoređivati, jer bilo je različitih vrsta glazbe i željeli su se postići različiti ciljevi, ali možda bi to bio istoimeni album Killing Joke prije četiri godine. Tu sam potpuno sudjelovao u kreativnom procesu i supotpisujem sve pjesme, jako volim taj album. Isto tako, među favorite bi spadao i prvi album Red Hot Chili Peppersa, kao i prvi album engleskog banda The Young Knives na kojemu sam radio 2006. godine.