U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu otvorena je grupna izložba "Miris svježe nacijepanih drva". Sedam umjetnika i tri umjetnička kolektiva - Dušica Dražić, Nermin Duraković, Ana Hušman, Maria Lai, Polonca Lovšin, Marko Pogačnik, Anton Vidokle, No Name Kitchen, Zemlja za nas i Plateauresidue - izložili su instalacije, fotografije, filmove i videoradove koji se bave pitanjem ljudske prisutnosti i djelovanja na okoliš na području Balkana i Mediterana.
- Osnovni koncept izložbe tiče se ljudskog djelovanja unutar prirode. No, prirodu ne promatramo, kao što to zna biti, kao nekakvu gotovo pa utopijsku cjelinu koja će, samo da se riješi čovjeka, "profunkcionirati". S namjerom smo odlučili ne pristupiti ovaj tematici na takav romantičarski način već istražiti odnos i suživot čovjeka i prirode pokušavajući pronaći i određeni put prema supostojanju s prirodom, a koji iza sebe nema toliku količinu nasilja poput one kojoj danas svjedočimo - objašnjava nam Jasna Jakšić, koja je uz Zdenku Badovinac i Anu Škegro, jedna od kustosica izložbe.
Izložba se pritom dotiče i odnosa suvremenosti i moderniteta prema prirodi, koji nije nužno negativan, ali njegove negativne strane, dodaje Jakšić, primarno proizlaze iz ekstraktivističkog pristupa.
- Takav pristup, inherentan kapitalizmu, nastoji maksimalan učinak iscijediti iz svega, pa tako i prirode. Danas imamo također i vrlo eklatantne primjere tzv. "greenwashinga", čime nam se kao energiju koja je odgovorna spram okoliša, podvaljuju jednostavno samo prepakirani ekstravistički postupci. Upravo time se bavi, primjerice, rad kolektiva Plateauresidue, koji se referira na uništavanje šume na planini Parg u Sloveniji kako bi se sagradile vjetroelektrane. I ne samo da zbog toga trpi priroda, već i ljudski životi. Upravo tu smo poruku nastojali provući kroz izložbu - stradavanje ljudi i stradavanje prirode jednostavno su dva lica iste medalje - govori kustosica.
Među ostalim radovima koje imamo priliku vidjeti na ovoj multimedijalnoj izložbi, tu su i "Radije bih bila kamen", film Ane Hušman o "idiličnoj Lici" u kojoj će jedna dolina uskoro biti potopljena kako bi se izgradila hidroelektrana te dokumentarni film "Zemlja za nas" Karle Crnčević, o feminističkoj, samoodrživoj zajednici na otoku Braču.
Ljudskim djelovanjem na okoliš u kontekstu migracija bavi se pak video rad umjetnika Nermina Durakovića nastao na planini Plješivica, gdje je Hrvatska uz pomoć sredstava EU, organizirala sječu stabala kako bi omogućili nadzor migracijskih kretanja, dok kolektiv No Name Kitchen izlaže tragove "ljudi duhova", predmete pronađene duboko u šumama na migrantskim rutama.
Izložba ostaje otvorena do 23. veljače 2025.
