Vokalni opus estonskog skladatelja čudesan je kontinent koji su pjevači pod vodstvom Tončija Bilića temeljito istražili
Zbor HRT-a bio je postavljen u sredini muzejske dvorane, podijeljen na sučeljene polovice, žensku i mušku. Dirigent Tonči Bilić, vrlo sklon poigravanjima s razmještanjem glasova u prostoru, stajao je u sredini, uz klavir i veliki bubanj. U tako simetrično raspolovljenoj dvorani bilo je sinoć lako zbuniti se i zaboraviti gdje je koja strana svijeta, što je bila odlična priprema za upoznavanje jednog sasvim osebujnog svijeta, vokalnog kontinenta Velje Tormisa.
Hipnotičke inkantacije
Estonski skladatelj rođen 1930. godine u Tallinnu pokupio je najbolje iz silne ruske tradicije zborskog pjevanja, poput ljubavi prema basovima na kojima efektno gradi svoje začudne harmonijske i kontrapunktske građevine.
S druge strane, zadivljuje imaginacija koja se, ukorijenjena u drevnoj runskoj baštini vlastitog naroda, oduprla rusko-slavenskom oceanu koji je tu državicu i narod na Baltiku cijelo stoljeće grlio s leđa željeznim zagrljajem.
Koncert su počele i završile sučeljene grupice od po četiri pjevačice koje su međusobnim nadovezivanjem dionica na neki magičan način umnažale snagu svojih glasova. Lana Genc za klavirom je odlično odigrala ulogu tumača koji mijenja osvjetljenja oko hipnotički jednoličnih vokalnih inkantacija. Čuli smo u izvedbi ženskog zbora i sopranistice Ivane Garaj Korpar i pjesmu "Djetinjstvo pjevačice" profinjene ljepote.
Šamanski bubanj
Uz veliki bubanj, po kojem je na šamanski način udarao Borna Šercar, nije tutnjala samo skladba "Zazivanje grmljavine" nego i epska "Kletva nad željezom". Solisti su na koncertu bili još Domagoj Dorotić, Siniša Štork, Ivo Mayer, Marinta Borse i Miroslav Živković. Svi su dali svoj prilog impresivnim orguljama glasova koje su dočaravale kretanja i boje mora, kiša i vjetrova, a treba ih pohvaliti već i za svladavanje nama toliko stranog i nimalo lakog jezika.