"U obzir su došli svi filmovi nastali u proteklih 75 godina, od 'Lisinskog' iz 1944. do naslova iz 2019., ukupno nešto vise od 400-tinjak njih čiji je većinski producent iz naše zemlje. U anketi je sudjelovalo 38 osoba, oba spola iz Zagreba, Rijeke, Splita, Pule, raznih generacija i kritičarskih senzibiliteta pa i svjetonazora", ističe filmski publicist i organizator izbora Veljko Krulčić.
Dodaje da svaka uređena kinematografija povremeno napravi svoju "inventuru", a kako je prolaskom desetljeća snimljeno na stotine novih filmova, tako se i organiziraju, odnosno reaktualiziraju izbori najboljih ostvarenja u povijesti kinematografije, uključivši i hrvatske.
Ocjenjuje i kako, s obzirom na novac kojim godišnje raspolaže, hrvatska kinematografija ide u red više nego solidnih u odnosu na bogatije kinematografije u okruženju, ali je od uređenosti i transparentnosti, nažalost, udaljena svjetlosnim godinama.
Dosad su bila organizirana tek dva izbora za najbolji hrvatski film svih vremena - 1989/1990. od strane Društva filmskih radnika Hrvatske i lista Vjesnik i 1999/2000. u organizaciji filmskog magazina "Hollywood". U prvom izboru sudjelovalo je 28 filmskih kritičara, a u drugom njih 44.
"Činjenica da ni HAVC niti Hrvatska kinoteka, društva redatelja i filmskih radnika nisu pokazali ni mrvicu želje niti ambicije da organiziraju izbor najboljih hrvatskih filmskih ostvarenja 'all time' potaknula me je da među filmskim kritičarima i stručnjacima napravim tu vrstu vrijedonosne inventure", zaključuje Krulčić.
U odnosu na prethodna dva izbora, na kojima je za najbolji hrvatski film od kritičara bio izabran "Tko pjeva zlo ne misli" Kreše Golika iz 1970., došlo je do bitne promjene - titulu je preuzeo "H-8", a na drugo mjesto probio se "Rondo" Zvonimira Berkovića iz 1966.
Slijede "Tko pjeva zlo ne misli", "Lisice" Krste Papića, "Breza" Ante Babaje, "Ritam zločina" Zorana Tadića i "Ne okreći se sine" Branka Bauera. U prvih deset najboljih izabrani su i "Kaja, ubit ću te", Vatroslava Mimice, "Koncert" Branka Belana i kao najnoviji film "Što je Iva snimila 21. listopada 2003." Tomislava Radića iz 2005.
"Lista 10 najboljih pokazuje apsolutnu dominaciju filmova iz tzv. socijalističke kinematografije, tek na desetom mjestu se nalazi naslov snimljen nakon 1991.", ocjenjuje Krulčić. Najavio je i da će, kao organizator izbora, Ministarstvu kulture i medija i HAVC-u predložiti da se 100 najboljih ostvarenja proglasi "igranim filmovima od nacionalnog značaja", odnosno da ih se proglasi za "nacionalno kulturno dobro".
U izboru najboljeg hrvatskog dokumentarca u obzir su došli apsolutno svi dokumentarni filmovi, od onih najkraćih do dugometražnih, uključujući i one snimljene za televiziju i eksperimentalne.
Dokumentarce koji su nastali i u razdoblju Kraljevine Jugoslavije, kinematografije tzv. NDH, socijalističke kinematografije te u samostalnoj Hrvatskoj. Uvjet je bio da se radi o dokumentarcima čiji je producent iz Hrvatske, ističe Krulčić. Od posljednje (ujedno i prve takve) ankete ikad napravljene u hrvatskoj kinematografiji prošla su puna dva desetljeća. Tada su kritičari kao tri najbolja dokumentarca izabrali "Od 3 do 22", Kreše Golika (1966) , "Mala seoska priredba" Krste Papića (1971) i "Druge" Zorana Tadića iz 1972.
U međuvremenu ukus kritičara, bez obzira na mijene i nove generacije kritičara, nije se bitno promijenio što se tiče liste 10 najboljih. Redoslijed prva tri naslova u najnovijem izboru identičan je redoslijedu iz ankete iz 1999/2000. Slijede "Specijalni vlakovi" Krste Papića, "Recital" Petra Krelje, "Kad te moja čakija ubode" Krste Papića, i "Srbenka" Nebojše Slijepčevića. U top 10 ušli su i "Dobro jutro" i "Tijelo" Ante Babaje i "Skopje '63" Veljka Bulajića.
U izboru se ističe da su čak tri filma Krste Papića među šest najboljih hrvatskih dokumentaraca, a dva naslova Ante Babaje se nalaze na listi 10 najboljih. Osam filmova s liste pripada korpusu socijalističke kinematografije, a dva naslova su snimljena nakon 1991. Dokumentarac iz najnovije produkcije "Srbenka" plasirao se na sedmo mjesto.
Krulčić ističe da će, slično kao i za igrane filmove, Ministarstvu kulture i medija i HAVC-u predložiti da se 50 najboljih proglasi "dokumentarnim filmovima od nacionalnog značenja", odnosno za "nacionalno kulturno dobro".
U izboru najboljeg animiranog filma došlo je do značajne promjene, za razliku od posljednje ankete iz 1999/2000 kada je "Satiemania" Zdenka Gašparovića bila prva, u posljednjem izboru najbolji hrvatski animirani film svih vremena je Oscarom nagrađen "Surogat" Dušana Vukovića iz 1961.
Slijedi "Tup - tup" i "Idu dani" Nedeljka Dragića, "Doh Kihot" Vlade Kristla i tek onda kultni "Profesor Baltazar" animirani serijal koji potpisuju Grgić, Kolar i Zaninović. Top deset zaključuju "Samac" Vatroslava Mimice, "Riblje oko" Joška Marušića, "Mačka" Zlatka Boureka i "Maska crvene smrti" Pavla Štaltera i Branka Ranitovića.
Riječ je o apsolutnoj dominacija ostvarenja iz razdoblja "socijalističke" kinematografije. Na listi 20-najboljih nema ni jednog naslova nastalog nakon 1991, ističe Krulčić, dodajući potrebu da se 50 najboljih proglase "animiranim filmovima od nacionalnog značenja" odnosno za "nacionalno kulturno dobro".
U ovoj anketi su, doznaje Hina, sudjelovali neki od najznačajnijih filmskih kritičara i stručnjaka, a među njima i Nenad Polimac, Jurica Pavičić, Željko Luketić, Boško Picula, Daniel Rafaelić, Tomislav Kurelec, Alemka Lisinski i Hrvoje Pukšec.
Krulčić najavio je i kako će od 30. studenoga do 6. prosinca biti održana revija najboljih hrvatskih filmova u kinu Tuškanac (po 10 iz svake kategorije). Anketa će biti objavljena na webu, a na osnovu ankete planira napraviti i knjigu, kao dokument za povijest.