Nakladnička kuća Disput tri je puta aplicirala na natječaj Europske unije za prijevode stranih knjiga na hrvatski jezik i tri puta dobila sredstva u ukupnom iznosu od 73.000 eura.
– Nogometnim bi se rječnikom moglo reći da smo postigli hat-trick, i to u samo jednom poluvremenu jer smo u igru za europske potpore ušli tek u drugoj polovici trajanja natječaja. Natječući se s 18 projekata, potporu smo tražili za prijevode djela autora koji su kanonizirani u europskoj književnosti (Karl Kraus, George Moore, Mircea Eliade, Raymond Queneau, Magda Szabó), onih koji su neupitni suvremeni klasici svojih matičnih književnosti (Péter Nádas, François Weyergans, Jiří Kratochvil, Jennifer Johnston) ili su na dobrom putu da to postanu (Gwenaëlle Aubry, Jiří Hájíček).
Seriozni prevoditelji
– Nismo se ustručavali u svoj izbor uvrstiti i romane dobitnika Europske nagrade za književnost, čija su djela objavljena u našoj biblioteci Na tragu klasika (Dulce Maria Cardoso, Helena Henschen, Pavol Rankov, Karen Gillece). Uvjereni smo da su evaluatori projekta cijenili i to što smo prijavljivali prijevode s čak 11 europskih jezika. Mora da je našoj uspješnosti pridonijela i serioznost ekipe Disputovih prevodilaca, koju čine što sveučilišni profesori dotičnih jezika (Marija Paprašarovski, Sanja Šoštarić, Katica Ivanković, Dalibor Blažina, Kristina Peternai Andrić...), što naši ponajbolji prevoditelji sa svojih specijaliziranih jezika (Sead Muhamedagić, Željka Černok, Damjan Lalović...) – ponosno govori direktor Disputa Josip Pandurić. A jesu li sami ispunjavali formulare ili su imali stručnu pomoć?
– I ovaj smo natječaj odradili sami. Pritom smo kvalitetnu savjetodavnu podršku imali od stručnjaka u hrvatskoj kontaktnoj točki pri Ministarstvu kulture, a puno nam je značio i posjet jedne administrativke iz Bruxellesa, koja nas je osobno upoznala i stekla dodatne informacije o nama, koje suhoparne rubrike u natječajnoj dokumentaciji ne mogu podariti – veli Pandurić, koji izravne, mjerljive troškove prijave naziva zanemarivima jer se svode na poštarinu i domaće administrativne takse. Misli li da u tom procesu ima previše birokracije?
– Birokracije svakako ima, nisam siguran ima li je previše. Cjelokupna je procedura krajnje profesionalno osmišljena, do u detalj razrađena, i to od, očito, stručnih ljudi sa znatnim nakladničkim iskustvom te efikasno vođena. Poštuju se rokovi i ozbiljno razmatraju prijedlozi o čemu svjedoče meritorna obrazloženja odluka. O birokratiziranosti tog procesa može posvjedočiti ugovor opsega 30-ak stranica koji se sklapa s Izvršnom agencijom Europske komisije. No s druge strane, da smo potpore za prijevode 18 djela tražili od pojedinih stranih nacionalnih fondacija, trebali bismo napraviti barem toliko prijava, a u ovom smo slučaju trima prijavama nadomjestili taj kudikamo veći angažman – objašnjava Pandurić, koji kaže da taj postupak ne krije zamke, osim ako si zamku sam ne iskopaš pa knjigu ne objaviš u roku koji si predložio ili je ne promoviraš na adekvatan način.
Što bi Pandurić sugerirao drugim izdavačima?
Od 8 na 13 novih knjiga
– Gola interesna pozicija nalagala bi da im sugeriram da se ne natječu i olakšaju Disputu da ponovno dobije potporu. Šalim se, naravno. Neka se samo prijave u što većem broju jer time na mikrorazini mogu pripomoći općem gospodarskom oporavku. Na našem primjeru to izgleda ovako: novac od potpora omogućit će nam da ove godine objavimo 13, a ne uobičajenih 8 novih naslova u biblioteci Na tragu klasika. Dobrim dijelom zbog tog povećanja morat ćemo zaposliti dodatnog radnika i tako smanjiti strašno velik broj nezaposlenih – jasan je Pandurić.