Festival svjetskog kazališta pripada gradu Zagrebu koji ga je osnovao. Ivica Buljan i ja njegovi smo osnivači i umjetnički ravnatelji trinaest godina. Festival je, kada sam došla u ZKM, zbog smanjenja troškova i same infrastrukture premješten u to kazalište. U moje promišljanje Hrvatskog narodnog kazališta nužno ulazi i taj festival, i to kao mjesto dodira europskog i hrvatskog kazališta. Ja ga vidim kao neodvojiv dio repertoara koji publici nudi mogućnost uvida u svjetska kazališna zbivanja, a ansamblima teatra mogućnost suradnje s vrhunskim umjetnicima - kaže Dubravka Vrgoč na pitanje čiji je festival oko kojeg se također lome koplja.
U ZKM je na mjesto ravnateljice došla prije deset godina, a sada ga ostavlja u statusu jednog od najuređenijih hrvatskih kazališta, i to po repertoarnoj politici, hit-predstavama, financijskim rezultatima i suradnji s Europom. Glavna pitanja njene profesionalne karijere (i novinarske i ravnateljske) glase: što je teatar danas, koja je njegova prava forma i što on poručuje publici. I baš ta pitanje odvela su Dubravku Vrgoč na mjesto intendantice Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Već smo razgovarale o tome i znam da ste se teško odlučili uopće kandidirati na mjesto intendantice HNK Zagreb. Jeste li očekivali što će vas snaći zbog toga?
Naravno da nisam očekivala i doista sam začuđena reakcijama. Ono što me ponajviše čudi jest da su se svi ti napadi dogodili i prije nego što sam ušla u zgradu HNK. Od raznih reinterpretacija moga programa, u kojima se govorilo ne o tome što u programu piše nego o tome što u njemu ne piše, do različitih manipulacija, lažnih izjava, prozivki, prijetnji pa sve do izmišljenih i svakako opasnih napisa gdje me se proziva da sam kupila stanove u posljednjih nekoliko godina, a da nitko nije ispitao ni kada ni kako su stanovi kupljeni.
Neobično je u svemu tome da me nitko nije pitao za objašnjenje, da me se etiketiralo, da su se izvlačili iz konteksta posve krivi citati. Optuživalo me se da nisam za nacionalno kazalište, navodilo kako sam ja za progresivno kazalište a da nitko nije primijetio da nacionalno doista može biti i progresivno. Možda sam naivno mislila da te vrste i prozivki i prijetnji, zapravo zastrašivanja, pripadaju nekom drugom vremenu.
Otkrivaju li te i takve reakcije različite lobije u teatarskom životu ovog grada i zemlje ili su to ipak samo ljudi koji štite svoje vlastite interese?
Teško mi je ocijeniti što je sve u ovom slučaju izašlo na površinu, koji su to lobiji i koje interesne sfere koje su se osjetile ugrožene. Radila sam deset godina u kazalištu gdje smo istraživali mogućnosti teatra ne samo da opstane u ovom vremenu nego da ovom vremenu ucrta smjerove u reinterpretaciji svijeta i našeg mjesta u njemu. I zbog toga su mi ove igre oko pozicije moći, i to teatarske, u ovoj našoj prilično maloj sredini, doista strane.
Što zapravo piše u vašem programu za HNK Zagreb? Kakav HNK želite voditi sljedeće četiri godine?
Želim HNK koji će se pozicionirati kao središnji teatar u gradu, državi, regiji i Europi. Držim da danas u društvu treba ponajprije reafirmirati misiju i ulogu HNK, znati ispričati kome se ono obraća i za koga ona postoji. Čini mi se da se proteklih godina u neartikuliranosti ne samo njegova programa nego i njegove funkcije u društvenom kontekstu izgubila ideja o njegovoj misiji kao vodećoj kazališnoj, pa i kulturnoj instituciji koja se predstavlja kao identifikacijski znak nacionalne kulture u nas, Europi i svijetu.
U današnjim rasporedima ujedinjene Europe nacionalno kazalište mora zadržati status koji je imalo od svog osnutka, a to znači biti „prvo među prvima". Tragajući za novim kazališnim formama, što je cilj koji si danas, što se teatra tiče, zadaje i cijela Europa, zagrebački HNK trebao bi ponuditi Europi nove modele i forme kazališnog iskaza i po tome hrvatsku kulturu u kontekstu nacionalnog promovirati u europskom kulturnom prostoru. Ono po čemu je Miletić bio moderan na prijelazu 19. u 20. stoljeće i ravnopravan u kontekstu europskog kazališta, a po čemu smo mi danas po teatarskim modelima i formama bliži njegovu nego svom vremenu, trebalo bi prevesti u našu suvremenost i HNK predstaviti Europi kao prostor iznalaženja suvremenosti u kazališnom izričaju.
Koje su ključne promjene koje planirate za Dramu, Operu i Balet?
HNK Zagreb svoj dramski repertoar trebao bi pomaknuti iz očekivanih, često konzervativnih okvira scenskih iščitavanja klasika i rijetkih uprizorenja domaćih tekstova. Uz promociju hrvatskih dramatičara kao jedan od repertoarnih prioriteta, smatram da je važno na pozornici istražiti dramsku klasiku na uzbudljiv i nov način. Potrebno je suvremenim kazališnim govorom prepričati priče iz prošlih stoljeća, interpretirati ih kao priče ovog prostora i vremena. Tako bi se uspostavio dijalog između onoga što je poznato u sadržaju i formi te novoga, a zanimljivost toga dijaloga za umjetnike i gledatelje bila bi upravo u prepoznavanju, odnosno utvrđivanju identifikacijskih modela. Biranjem onih klasičnih djela svjetske i hrvatske dramske literature koja izravno upućuju na neke društvene probleme ili opsesivne teme datog trenutka dobiva se ne samo jedna u nizu scenskih reinterpretacija klasika nego i događaj koji pokreće čitavu zajednicu te time na određen način mijenja percepciju i društva i teatra.
Što se Opere tiče, smatram da je nužno progresivno obnavljanje repertoara s tri do četiri nove produkcije u sezoni koje će uprizoriti proslavljeni ili mladi redatelji već prepoznati na europskoj glazbenoj sceni. Važan je i razvoj glazbenog teatra i originalne operne forme koja propituje operni žanr i njegovo značenje u 21. stoljeću, razvoj europske perspektive u Operi HNK uz pomoć koprodukcija s vodećim europskim opernim kućama kako bi upravo zagrebački HNK postao opernim stožerom u regiji i istočnoj Europi. Nužno je privući vodeće operne umjetnike (dirigenti, redatelji i solisti) te povećati umjetničku kvalitete ansambla raznolikošću repertoarne ponude. Tako bi se pružila prilika našim pjevačima te članovima zbora i orkestra da nastupaju na vodećim europskim pozornicama, ali i da naša publika vidi najatraktivnije produkcije europskih opernih kuća.
U Baletu klasiku bi trebalo suprotstaviti novim baletnim izričajima, ostavljajući i jednima i drugima prostor da se u zajedništvu stvori nova slika baletnoga repertoara. Klasični bi spektar trebao biti zastupljen i kroz brojne reprize, dok bi nove premijere bile orijentirane na različitost izričaja. No osnovni je cilj povećati kvalitetu, a ne kvantitetu repertoarnih naslova. Jedna od novina u radu Baleta HNK bio bi Tjedan baleta kao sedmodnevni festival, dok bi se u ljetnim mjesecima organizirala i jedna izvedba na otvorenoj pozornici. Balet bi trebao i uspostaviti i intenzivnu suradnju s baletnim školama zbog zajedničkog ulaganja u buduće naraštaje. Prioritet je odgajanje novih generacija i postupno pomlađivanje kadra.
Je li realna misao o novoj sceni u teškoj materijalnoj situaciji u kojoj se nalazi kultura?
O potrebi za novom scenom govori se kod nas već desetljećima. Ona je nužno potrebna kako bi se omogućio razvoj svih triju ansambala koji danas pod istim krovom nastoje gotovo nemoguće – održati kontinuitet s manjkom pokusa i mogućih priprema za premijere, pa čak i samog broja premijera. Odavno već u Europi tri ansambla ne borave u istom prostoru. Zato je potrebno učiniti sve kako bi se sagradila nova scena koja bi u ovom slučaju svima pomogla. Ansamblu Drame omogućila bi razvoj kakav imaju ostali dramski ansambli u gradu, a Operi i Baletu također prostor za pripreme i veći broj izvedbi. A što se sredstava tiče, dakako, nije lako danas u krizi naći sredstva, no ona se mogu dobiti i od europskih fondova.
Hoće li biti problem što u teatar stižete tek 1. rujna? Kada ćete sastaviti novi program, novu sezonu?
Počinjem raditi 1. rujna kako bih završila sezonu ZKM-a gdje nas čekaju još dvije premijere i važna gostovanja u Italiji, Belgiji, Velikoj Britaniji, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. A za HNK se već pripremam i ovih nekoliko mjeseci bit ću prisutna u teatru i upoznati se s njim.
Upravo HNK Zagreb ima dosta onih koji primaju plaću, a na sceni ih dugo nismo vidjeli, a istovremeno sam na svoje uši čula da "upućeni" govore o vašoj listi za otkaze i odlaske u mirovinu, upozoravaju ljude da se čuvaju?
To o listi za otkaze i odlaske još je jedna izmišljotina koja se "iščitava" iz mog programa i koja mi se pripisuje. Dakako da nema nikakve liste za otkaze niti mi je to ikad bila namjera. Želja mi je u HNK aktivirati sve koji tamo rade oko ideje zajedničkog kreiranja teatra. Sigurna sam da će i dramski i operni i baletni umjetnici prepoznati tu ideju.
Što će biti sa ZKM-om? U čijim ga rukama ostavljate? I još važnije: s kakvom ga poslovnom bilancom ostavljate?
Nadam se da će ZKM nastaviti hrabro i dalje istraživati mogućnosti teatra koji smo postavili te da će i dalje prelaziti granice, i one estetske i one geografske. Grad odlučuje o mom nasljedniku, a što se financija tiče, poslovna bilanca posve je oprečna onoj koju sam zatekla na zimu 2004. godine.
Dubravka Vrgoc kao nova intendantica, / Intendant / HNK nije sigurno lagana zadaca, zato nerazumljivo da ti novi intendanti u skoro svima kazalistnima kucama misle da moraju nesto novo uvesti, svi zaboravljuju da kazaliste je pred njima sa uspjehom radilo i nesto novo, nesto progresivno, to misli Dubravka Vrgac, sto je progresivno i sto znaci progresija za HNK, sigurno nista dobro, to nije jedno gradsko kazaliste gdje mozemo ekspermentirati, progresivno, moderno, ali tu je rijec o jednome Nacionalnome Kazalistu Hrvatske tu nema mijesta za eksperimente, tu se bi moralo poceti na nivou kazalisnih kuca Svijeta, Evropa ima problema sto es tice kvaliteta, kvalitet je nesto skuplji i skoro sve kazalisne kuce moraju stedjeti, na umijetnosti nemozemo i nesmijemo stediti, jer to ne pase zajedno, i ako u Hrvatskoj jedna kazalisna kuca zeli kao ne sredisnji nego jedan najbolji teatar u Hrvatskoj, Evropi i cijelome svijetu, jer to je HNK bilo, tada sa svijetskim kvalitetom u operi, baletu, i u drami to moze opet biti sa ozbiljnim radom ali sigurno ne sa nekim novim eksperimentima, kao progresivno, pod tim nemoze se nista predstaviti.