ZAGREB - Hrvatska kinoteka raspolaže s više od 25 milijuna metara filmske građe. Građu ima, ali je nema gdje prikazati, premda kinodvoranu traži četvrt stoljeća. A dvorana za našu kinoteku je opsesivna ideja uglednoga filmskog djelatnika i profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Ivana Ladislava Galete.
Još prije kojeg mjeseca činilo se da će se stare filmske vrpce skrastiti u dvorani Tuškanac, u kojoj je još 1908. godine bilo Edison-Palace kino. Tome nasuprot, Tuškanac danas pruža više nego bijednu sliku.
Dvorana je zablindirana. Nove kinoopreme sa specijalnim ekranom za 3D projekciju i novih sjedala više nema u dvorani. Grad Zagreb, koji je kupio dvoranu Tuškanca, nije bio zainteresiran za opremu ni za dva kinoprojektora koja je mogao kupiti za 60.000 kuna, dok novi, kaže Galeta, stoje više od 400.000 kuna.
U atraktivnoj dvorani nema ni suvremene tonske opreme, pa se čini da je Hrvatska kinoteka koja djeluje pri Državnom arhivu propustila još jednu šansu za suvislo skućivanje.
No, Galeta se ne predaje, premda ga smeta nejedinstvo filmskih djelatnika. U kolovozu je poslao pismo intendantu HNK Mladenu Tarbuku koji Tuškanac traži za drugu scenu HNK. U tom pismu Galeta tvrdi da je za prikazivanje arhivske filmske građe nužna dvorana sa strogo ograničenim gledalištem te da se takvo prikazivanje ne može odvijati bilo gdje, bilo kada i bilo kako.
Kako u Zagrebu ne postoji ni priručna javna videoteka filmske klasike, Galeta smatra da je nužno da se kinoteci dodijeli kinodvorana. jer profesori zagrebačkog Sveučilišta studentima "na crno" prikazuju filmsku svjetsku baštinu.
U pitanju je i članstvo Hrvatske kinoteke u Svjetskom i Europskom udruženju filmskih arhiva, koje nije bilo lako izboreno. Zagreb danas nema kinoteku, jer dvorana u Kordunskoj to već odavno nije, više nema ni Filmoteke 16, u teškoj je krizi nekada ugledni Zagreb-film, a kinodvorana s kvalitetnim filmskim programom sve je manje jer se u Zagrebu publici nude uglavnom jeftini filmski hamburgeri. Dokle?