Ivana Krizmanić, nakon 22 godine profesionalnog umjetničkog djelovanja, po prvi puta u Teatar &TD-a dolazi s autorskim projektom - "Frutti di mare" - u kojemu i glumi. Nostalgična je to monodrama u suradnji s Nikolinom Rafaj koja je ujedno i redateljica projekta, čija će se premijerna izvedba održati u utorak, 5. studenog, u 20 sati u Polukružnoj dvorani Teatra &TD.
Protagonistica ima jednostavnu želju za odlaskom na more. More je simbol beskonačnih obećanja, slobode koja se ne propitkuje kao ni prostora djetinjstva. Prepreke koje mijenjaju put njezina putovanja vode je ravno u osamdesete, vrijeme u kojemu možda nije bila sigurna u mnoge stvari, ali u jednu je – bila je sretna. Kroz ovaj vrlo osoban hommage osamdesetima putujemo kroz eklektičan niz izvedbenih kodova - od dokumentarno-fikcionalnih epizoda, preko dionica koje se oslanjaju na stand-up elemente, sve do kolaža filmskih i glazbenih citata tog razdoblja...
Na tom putovanju, kao nenametljiva suputnica priključuje joj se nostalgija koja postaje i vrsta kritičke perspektive ili barem povremeni podsjetnik na supostojanje dvije slike – doma i nepoznatog, prošlosti i sadašnjosti, nedosanjanih snova i svakodnevice koju svi dijelimo. Nostalgiju možemo promatrati i kao neku vrstu romanse s vlastitom maštom, kao i čežnju za željom, točnije obnovom kapaciteta za željom bez straha, bez autocenzure i bez krivnje. Dotična je želja nestabilna, neodlučna, nemirna, neukrotiva - baš takva kakva treba biti, a prošlost koja postaje gotovo nepredvidljivija od budućnosti otvara prostor za pitanje čijeg se odgovora možda malo i pribojavamo – što je to za čime zapravo čeznemo?
- Mogli bi raspravljati jesu li osamdesete više pop-kulturni, društveni, medijski, tržišni ili fenomen nekog drugog predznaka, no složit ćemo se kako neka vrsta fenomena zasigurno jesu. One ne prestaju inspirirati ono što gledamo i slušamo, način na koji se oblačimo te ono za čim možda i čeznemo - gotovo neovisno o tome jesmo li ili nismo aktivno sudjelovali u toj dekadi. Ovaj autorski projekt zanima kako nešto što smatramo globalnim fenomenom djeluje iz intimne perspektive - pojasnila je koautorica i redateljica Nikolina Rafaj.
Za scenski pokret zadužena je Ema Crnić, autorsku glazbu potpisuje Damir Šimunović, a oblikovatelj svjetla je Saša Fistrić. Predstava je nastala u produkciji Petar Cvirn/UO TeatruM i Teatra &TD, a reprizne izvedbe na rasporedu su 6. i .7. studenog.