”Korijeni i krila” nadahnuti je naslov nove izložbe Vlahe Bukovca koja se priprema u Klovićevim dvorima. Podnaslov joj je “Vlaho Bukovac u Zagrebu, Cavtatu i Beču, 1893.-1903.” i otvara se u godini kada obilježavamo stotu godišnjicu slikareve smrti. U Klovićevim dvorima bili smo usred postavljanja izložbe koja će svečano biti otvorena 17. veljače, a za javnost bit će dostupna od 18. veljače i trajat će do 22. svibnja. Tajnu zašto Hrvati danas toliko vole Bukovca (jer upravo su njegove izložbe u posljednje vrijeme najposjećenije) pokušali smo odgonetnuti uz pomoć kustosice Petre Vugrinec, koja je uz Luciju Vuković autorica izložbe.
Izložba se trebala i prije otvoriti, ali unatoč koroni dočekali smo novo, veliko predstavljanje Bukovca u Klovićevim dvorima?
Napokon, i svi smo zbog toga jako uzbuđeni. Bukovac je kod nas kao Klimt u Austriji, uvijek neka izložba, uvijek neka nova interpretacija. No, to je toliko neiscrpno djelo da mislim da se svi mi istraživači možemo napajati na njegovu djelu. Za Klovićeve dvore ovo je jedna od najvažnijih izložbi u godini kada slavimo 40 godina postojanja. Počinjemo proslavu s Bukovcem, a druge godine ćemo je završiti s velikom izložbom Meštrovića, tako da će obljetnica biti zaokružena izložbama dvojice velikana hrvatske umjetnosti.
Zašto Hrvati toliko vole Bukovca?
Nije baš da su Hrvati oduvijek voljeli Bukovca. U vrijeme njegova boravka u Zagrebu, a to je bilo kompleksno političko razdoblje prepuno različitih silnica između automonaša, pravaša i narodnjaka, u koje Bukovac upada grlom u jagode, njegov idealizam bio je toliko velik da je pridobio i one najtvrdokornije protivnike. Nakon Drugog svjetskog rata, taj pojam umjetnosti sa samog početka 20. stoljeća se degradira i minorizira, pa je Bukovac dugo bio na marginama. Učili smo kako hrvatska moderna počinje od Kraljevića, Račića, Becića. Kolegica Kraševac i ja, koje smo bile autorice Auerove izložbe, kolega Igor Zidić i mnogi drugi puno su radili na tome da se revaloriziraju umjetnici koji su stvarali oko 1900. godine i da se razdoblje moderne pomakne gotovo desetljeće ranije.
Dopustite mi da preformuliram pitanje: zašto Hrvati danas toliko vole Bukovca?
To je toliko lijepo slikarstvo, zapravo izraz čiste ljepote. To je umjetnost koja problematizira ono što nosimo u sebi, neke duboke dvojbe prisutne u čovjeku i baš to će se vidjeti na ovoj izložbi. To je cijelo razdoblje zapravo refleksivno razdoblje umjetnosti, obilježeno planerizmom i simbolizmom. Ta dvojnost vidi se i u Bukovčevu opusu, a tu su i zanimljivi ljudi s kojima se umjetnik družio. Publika će vidjeti portrete ključnih ljudi toga doba, od Stjepana Miletića do članova ključnih obitelji koje su utemeljile Zagreb, poput Vranyczanyjevih, Pongračevih, Solarovih, Crnatkovih... jedan panoptikum izvrsnika. Isto to događa se i u Cavtatu, on tamo rekreira vlastitu sredinu i okuplja mještane u ideji druženja obilježenog umjetnošću. Simbol tog Cavtata je njegovo djelo “Karneval”, koje će biti izloženo u velikoj sobi, djelo koje se čuva u zbirci HAZU. Na toj je slici naslikao sedamdeset svojih sumještana kako bi naglasio tu slogu koja se u tome mjestu dogodila pod njegovim utjecajem. I zatim dolazi Beč, gdje publika također nije ostala ravnodušna. Kada smo ga izložili u Beču 2017. na izložbi “Izazov moderne, Zagreb - Beč” Bukovac je doista bio prava senzacija. Kustosi Belvederea i njihovi kolege čudili su se njegovoj tehničkoj vještini, ali kod Bukovca nije riječ samo o vještini, zanatstvu, već i o toj jednoj šarmantnoj nadogradnji. I to je umjetnost belle epoque i ljudi to vole.
No, izložba će nam otkriti i neke stvari koje o Bukovcu dosad nismo znali?
Mi se uvijek trudimo nadograditi tako velike izložbe, pa će tako ova izložba uljučiti i videoprojekcije, iznimno poetične, o Bukovčevu životu koje je radio naš suradnik Milan Trenc. Bit će tu sve ono što dosad nije pokazano, poput Bukovčeve kuće na Tomislavovu trgu ili zastora HNK Zagreb, koji ne može biti izložen jer nemamo dvoranu visoku deset metara. I to je zaista velika šteta. Neke stvari jednostavno ne možemo izložiti. Sjećam se kada nam je gostovala izložba Ermitaža, njihovi su se kustosi čudili kako nemamo veliku dvoranu za monumentalne slike. Zastor je u Muzeju suvremene umjetnosti i čeka svoje mjesto, dok ga je za najsvečanije prigode u HNK Zagreb zamijenio suvremeni surogat. No, sigurna sam da će doći vrijeme da se i on izloži, jer to je danas jedan od rijetkih sačuvanih iznimnih kazališnih zastora.
Spomenuli ste Klimta. Austrija je od njega stvorila brend, o njemu se snimaju filmovi i svi znaju da je on, uz Mozarta, njihov najveći umjetnik. Zašto mi nikada nismo to napravili s Bukovcem?
Zanimljivo je da ste to pitali, jer na kraju izložbe promovirat ćemo dokumentarni film u režiji Željka Rogošića i Ines Pletikos, priču o Bukovčevim zagrebačkim danima. Riječ je o izuzetno ambicioznom projektu, snimanom u Zagrebu i Budumpešti, na svim važnim lokacijama. Bukovac je već na prvoj našoj izložbi “Pariški dani” predstavljen kao neki Dickensov junak, to je posebno isticala dr. sc. Rachel Rossner, američka povjesničarka umjetnosti, koja je doktorirala na Bukovcu i svjetski je autoritet za Bukovca. Tu smo izložbu koncipirali kao knjigu koja se otvara pred posjetiteljima, a publici se jako svidjelo što smo djela popratili citatima iz njegove biografije. Toga će biti i na ovoj izložbi, a nakon nje ćemo sve što smo pokazali na tim velikim Bukovčevim izložbama objediniti u knjizi, koja će biti objavljena i na engleskom.
Iz kojih sve zbirki i institucija dolaze slike za ovu izložbu?
Najvećim dijelom iz Hrvatske, ali i iz Narodnog muzeja u Beogradu, Umjetničke galerije u Sarajevu i Narodne galerije u Ljubljani, jer kao što znamo svaki muzej u Jugoslaviji htio je imati neko Bukovčevo djelo.
Što je s privatnim zbirkama? Sjećam se gužvi kada su svi dolazili pogledati kakvog to Bukovca ima bivši premijer Ivo Sanader?
Bit će na izložbi i puno djela iz privatnih zbirki, ali to su djela iz formiranih kolekcija ili od obitelji u kojima generacije pomno čuvaju svog Bukovca, shvaćaju vrijednost tih djela i rado ih posuđuju za ovakve izložbe. To su obitelji s kojima dugo i uspješno surađujemo. Nema na izložbi djela koja su u vlasništvu političara ili sličnih zvučnih imena.