Emir Fulurija bivši je večernjakovac, poznati sportski i glazbeni novinar te još poznatiji DJ i promotor world musica, kojim se bavi dulje od dva desetljeća. Nakon brojnih pokrenutih programa, pred njim je nova avantura – koncertni ciklus koji će se održavati srijedom u Lisinskom.
Kako je došlo do suradnje i po čemu će se program "Lisinski srijedom & Izvorišta" razlikovati od onoga što ste radili u Močvari?
Ravnateljica Nina Čalopek želi otvoriti Lisinski novim stvarima, što mislim da se moglo i trebalo raditi i prije. Budući da već godinama organiziram koncerte, na njenu smo inicijativu dogovorili suradnički program u kojem ćemo dovoditi domaće i strane world music izvođače. U Močvari ću i dalje raditi Vrelo zvuka. Samo prošle godine imali smo sedamdeset koncerata s izvođačima iz pedesetak zemalja. Mogao bih ga raditi zauvijek, ali svjestan sam da je Močvara ipak alternativni klub, koliko god ne volio tu riječ, i kao takav ima svoja ograničenja. U Lisinskom možemo raditi sjedeće koncerte na većem produkcijskom nivou, što će biti izazov i za mene i za muzičare, kojima ta dvorana ulijeva određeno poštovanje. To je nova linija mojeg bavljenja world musicom, koja je trebala početi iduće sezone, ali otvorila se prilika za uvodni koncert 8. svibnja koju nismo htjeli propustiti.
Govorimo o koncertnoj promociji albuma "Ode dite" Adama Semijalca. Po čemu je poseban?
On je renomirani blues gitarist i pjevač koji je odustao od svojeg umjetničkog aliasa Bebe Na Vole i krenuo s istraživanjem tradicijske glazbe. Sada je snimio izrazito hvaljeni autorski album na kojem bluzerskim tehnikama svira dangubicu i bugariju, a kada sam ga prvi put čuo tu glazbu, tekst i repeticije, povjerovao da se zaista radi o davno zaboravljenom komadiću hrvatske tradicije koji je Adam negdje pronašao. Ugledni američki novinar i autor jazz enciklopedije Ted Gioia čak ga je proglasio jednim od najuzbudljivijih albuma prošle godine. Nažalost, zbog Adamovih životnih i zdravstvenih problema do sada nije bilo moguće izvesti ga uživo, tako da je zaista velika stvar što ćemo ga uz podršku zbora Fige čuti u Lisinskom. Ravnateljica Čalopek i ja slažemo se da je to pravi, udarnički start.
Danas gotovo svatko ima podcast, a vi ste s tom formom počeli davno, i to tako da ste prvo imali podcast, a tek onda radioemisiju.
Radio mi je uvijek bio najdraži medij. Kada sam '97. došao studirati u Zagreb, prvo sam otišao na Radio Student i pitao ima li tamo mjesta za mene. Prije desetak godina vratio sam se u taj prostor s emisijom "Izvorišta" iz koje je zapravo sve krenulo – prvo su me zvali da budem DJ na koncertima drugih world music promotora, pa suradnja s Močvarom… Radio Student upravo će danas emitirati 400. "Izvorišta", a u međuvremenu nas puštaju i još četiri postaje u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. U međuvremenu sam pokrenuo i substack na kojem uz podcast objavljujem i tekstove o world musicu, kojim se u nas malo ljudi bavi iako nam scena buja pred očima.
Kako uopće definirati world music kao žanr?
To je pitanje na koje nitko nema odgovor, a tražimo ga desetljećima. U woke kulturi anglosaksonskog svijeta termin world music odbacuje se kao kolonijalan, pa je sada zovu global sound. Mi kažemo i etno, ali taj pojam drugdje ne postoji. Jasnije bi bilo folk, ali on kod nas ima jako lošu konotaciju. Ja i dalje govorim world music, ne vidim drugi termin koji bi mogao objediniti afrički pustinjski blues Tinariwena, kubanske note Buena Vista Social Cluba, grleni pjev iz Tuve… Za mene je to muzika koja vuče neku tradicijsku crtu, ali joj daje novu, suvremeniju notu. Danas je tu puno elektronike, psihodeličnog rocka i popa, a pogotovo jazza, koji tradicijska glazba voli. Mislim da je igra najbolji način za očuvanje tradicije. Ako joj pristupamo kao nečemu nedodirljivom i samim time nepromjenjivom, odbijamo nove generacije koje bi ju mogle prenositi dalje. Kod nas je politika nažalost ubila tradiciju, odnosno jedna politička struja otela ju je od ostatka građana. Zbog toga su se ljudi neko vrijeme čak sramili baviti tradicijskom glazbom.
Koji su naši izvođači poznati pod tom etiketom world music?
Do danas se ne mogu načuditi što Kries nisu svjetske zvijezde, ali to je možda i pitanje za njih. Tamara Obrovac je jako poznata u svjetskim krugovima, kao i naša neumorna pionirka tradicijske glazbe Dunja Knebl. Zahvaljujući regionalnom programu MOST Music, nekoliko hrvatskih izvođača u zadnje je vrijeme nastupilo na velikim stranim festivalima, tu bih svakako istaknuo Veju, Dunjaluk i Pjev. Kao rubni world music imamo afričko-karipski disko sastav Nemanja te Mimika orkestar kao autentični spoj jazza i mediteranske glazbe.
Što nam možete najaviti za kraj?
S programom Vrelo zvuka krenuli smo u produkciju. Spojili smo ciparsku grupu Monsieur Doumani koja je 2019. proglašena najboljom world music grupom na svijetu s našim Dunjalukom. Svoj prvi zajednički materijal u petak će praizvesti u Močvari, pred promotorima iz nekoliko zemalja za koje se nadam da će ih pozvati na svoje festivale. Volio bih da barem jednom godišnje našim glazbenicima damo priliku raditi s iskusnijim stranim kolegama, da se među njima dogodi razmjena. Ovo što sam čuo na probama zaista je sjajno i radujem se reakcijama publike.