Hrvatima ide višeglasno pjevanje i igranje nogometa, ali nije za svakoga država

"Ja sam i narodni izdajnik i antidržavni element i bezbožni psovač. Etikete mi dobro stoje. Na mom tijelu ima mjesta za sve njih. Slobodno ih možete lijepiti na mene", rekao je novinar i književnik Boris Dežulović na popularnom pulskom sajamskom Doručku s autorom kojeg je vodio Aljoša Pužar. Publika je kraj doručka dočekala na nogama i dugim pljeskom pozdravljala jednog od kreativaca koji su stvarali Feral Tribune. Dežulović je tako postao najveća zvijezda sajma, jer je turski nobelovac Orhan Pamuk u međuvremenu otkazao dolazak u Pulu zbog "izvanrednih i ozbiljnih obiteljskih problema". A u Puli je Dežulović predstavio i knjigu "Summa atheologiae" s podnaslovom "nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg" koju mu je objavio riječki Ex libris.

"Ja poštujem običaje. Odrastao sam u katoličko-komunističkoj obitelji. Otac je radio u škveru i bio i ostao zakleti komunist. Mater je bila nepraktična katolikinja, a baba praktična katolkinja. Barba je bio pravoslavac iz Like, pa se u mojoj kući sve slavilo. Bilo smo demokratska sredina" rekao je Dežulović i istaknuo da tome uprkos "Boga nema".

"Nisam ateistički misionar. Meni je stalo da Hrvatima suzim vjeru na veličinu tuš kabine. A zašto tuš kabina? Pa da u njoj Hrvati budu goli, čisti sami sa sobom i da tu nema mjesta za Boga", veli Dežulović. Za sebe je rekao da se ne smatra hrabrim u smislu one hrabrosti koju propagiraju naše herojske, epske kulture.

"Ti heroji u epskim kulturama najčešće su idioti. Društvima su uvijek trebale neke druge hrabrosti. U ratu sam bio reporter. Jednom sam prešao minsko polje, ali to, naravno, nisam znao. Kada sam saznao, usrao sam se. Ali to je takav posao. Ili si novinar ili su kukavica. Ako želiš biti pošteni novinar, moraš se suprostaviti insitucijama kojima smeta istina. Svaki dobar novinar je neprijatelj", veli Dežulović koji misli da u Hrvatskoj ljude više ne zanima pravo novinarstvo.

"Ferala nema već petnaest godina. Hrvati su njime očito bili zasićeni. Njima treba realiti, turske i meksičke serije i humor u stilu emisije Pod lipom, Pervana i Škore. Mi smo narod te inteligencije", misli Dežulović kojeg čudi kada se katoličke udruge bune protiv Valentinova, Noći vještica i Black Fridaya jer su uvezeni sa zapada, a ne smeta ih Advent koji je također uvezen sa zapada i na kojemu se okreću milijuni eura...

"Već trideset i pet godina pišem iste tekstove. Sa Hrvatima i Srbima se besmisleno baviti i sedam dana, a kamoli trideset i pet godina. Mislim da Feral nije ništa izliječio, ali je ipak načeo neke mitove. Kada je tadašnja glavna tajnica Vijeća Europe Catherine Lalumiere sredinom devedesetih bila kod Franje Tuđmana, upozorila ga je na medijske slobode u Hrvatskoj. A on joj je otvorio ladicu svog orahovog stola i izvukao cijelu hrpu Ferala. Pokazivao joj je naslovnice na kojima je često bio on i rekao, pa pogledajte što oni meni rade. Na naslovnici je bio Tuđman kao Rambo. A Lalumiere mu je odgovorila, pa tu fantastično izgledate. I jedan od Tuđmanovih lakaja Ivić Pašalić izjavio je da su u Predsjedničkim dvorima bili nervozni u ponedjeljak kada je izlazio Feral, jer je o toj naslovnici ovisilo Tuđmanovo raspoloženje i sudbina cijele jedne države...", ispričao je Dežulović. A kakav je njegov stav o Hrvatskoj?

"Hrvatska je nepopravljivo promašen projekt. Smiješna država. Pa pogledajte Škoru, Milanovića, Kolindu i Kolakušića. Hrvatska će propasti. Naša jedina šansa je da u nekom budućem geopolitičkom preslagivanju Hrvati izgube pravo da odlučuju o svom životnom prostoru. Hrvatima ide višeglasno pjevanje i igranje nogometa. Za to imaju talent. Ali, nije za svakoga država. Zato, lijepo pjevajte, igrajte nogomet, a državu prepustite onima koji je znaju voditi", poručio je Dežulović koji tvrdi da smo u nezavisnu državu uletjeli izravno iz ilirskog preporoda.

Dežulović je svjestan da živimo u apsolutno muškoj kulturi, ali tvrdi i da su muškarci inferiorna bića u odnosu na žene. "Mi smo pičke, a žene imaju muda", rekao je Dežulović koji je trebao biti povjesničar umjetnosti.

"Odslušao sam četiri godine povijesti umjetnosti, napisao i diplomski rad na temu renesansne arhitekture u Splitu, ali nikada nisam diplomirao. Moj profesor Kruno Prijatelj mi je rekao da sam napisao magisterij, a da prvo trebam napisati diplomski. Sada je taj diplomski negdje u garaži", veli Dežulović za kojega je Split grad koji ne voli uspješne ljude.

"Kada bi Toni Kukoč šetao Splitom, nitko ga ne bi primijetio. A kada bi neki turist rekao, evo Kukoča, Splićani bi rekli, ma kakvi Kukoč, znam ga ja, mater mu je radila u Jugoplastici".

Upitan za reportažu iz Vukovara koja se često citira, Dežulović je rekao da ju je napisao kada je dva dana nakon pada Vukovara ušao u grad s druge strane.

"Bio je to leš jednog grada pun mrtvih ljudi... Mislim da je krajnje nekrofilno i nepristojno obljetničarski slaviti smrt Vukovara. Jer danas se slavi smrt Vukovara. Kada djeca pišu sastave na temu Vukovara, daje im se motiv Vodotornja. Kada se u Vukovaru organizira natjecanje u kanuu na nemirnim vodama, obavezno se spomene grad heroj. Taj grad ne postoj izvan priče o ratu, što znači da je uzalud pao", misli Dežulović koji za sebe tvrdi da nije poetska duša, iako su mu Austrijanci priredili predstavljanje zbirke "Pjesme iz Lore" u bečkoj vijećnici.

"Bio je tu gradonačelnik, ljudi u frakovima, najbolja njihova glumica koja je napamet recitirala uvodnu pjesmu u kojoj su i riječi hrvatske himne. Na njemačkom sam pjesnik, na hrvatskom, čini se, nisam. A i nisam siguran u svoj pjesnički dar", rekao je Dežulović.