Otvorenje EPK Rijeka prije nekoliko dana i izjava Zorana Milanovića o prvom nastupu Parafa 31. prosinca 1976. u Rijeci opet su zainteresirali domaću javnost za to razdoblje domaće rock-scene i podsjetili na vrijeme kad je domaći nadolazeći punk i novovalni odjeljak po kulturološkom i sociološkom značaju bio suvremen i istovremen sa svijetom, što je iskusila i novinarka Vivian Goldman početkom 1982., kada je u britanskom Melody Makeru objavila reportažu o jugoslavenskom novom valu.
I prije nego što je postao Europska prijestolnica kulture, grad Rijeka brendiran je kao domaća prijestolnica punka i novog vala. A od svih važnih vinilnih albuma iz tog doba upravo je nedavno objavljeni CD box set spomenutih Parafa bio diskografska karika koja je nedostajala. Na reizdanja tadašnjih albuma Parafa, big banga riječkog punka i benda koji je s Termitima (u kojima je Mrle iz Leta 3 počeo karijeru) označio izlazak nove riječke scene na nacionalnu pozornicu, morali smo pričekati do lani iako ih mnogi imaju u zbirkama (tadašnjih) vinila.
Gdje smo bili, a kamo smo došli jedno je od ključnih pitanja na koje i tadašnja punk i novovalna scena daje dovoljno odgovora jer upravo se kroz rock demistificiraju trendovi koji se tek kasnije primijete na široj kulturnoj i političkoj sceni te u društvu. Ključni punk-trokut Ljubljana-Rijeka-Zagreb i njegova urbana gerila bili su presudni za početak i izvoz punka u bivšoj državi 1977.
Znamo li za povijest Hrvatske u socijalističkom sustavu, kada su punk i novi val dali neke od najznačajnijih priloga rušenju ideološke monolitnosti tadašnjeg društva, upravo bi se taj dio o rastakanju ideoloških obzora unutar socijalizma mogao suprotstaviti današnjem djelomičnom povratku totalitarne ideološke matrice (i) na pop-sceni, premda danas živimo u deklarativno slobodnom, kapitalističkom okruženju.
Ukor ideološke komisije
Tim su prije podvizi pankera bili važniji iako su oni iz tadašnjeg kapitalističkog svijeta Velike Britanije ili SAD-a, na koje su se ugledali i “naši”, nastupali s “lijevih”, ili barem anarhoidnih pozicija prkosa bilo kakvom autoritetu, i državnom i kapitalističkom. Dolazak punka i novog vala, s presudnim prethodnim utjecajem ljubljanskih Buldožera koji su otvorili prostor za razne provokacije, označio je tada novi autorski uzlet domaćeg rocka.
Ili, kako je efektno zaključio Darko Glavan u svojoj tadašnjoj knjizi “Punk – potpuno uvjerljivo negiranje klasike?”, posvećenoj inozemnim punk i novovalnim imenima, “da nije bilo punka i novog vala krajem sedamdesetih, ne bi bilo ni rocka”.
Koncert ljubljanskih Pankrta krajem 1977. u zagrebačkoj Galeriji SC-a, u sklopu izložbe stripova mladog Mirka Ilića, smatra se početkom izvoza punka iz Slovenije i rasta nove glazbene scene po najvećim gradovima Jugoslavije. Objavivši prvi singl “Lublana je bulana/Lepi in prazni” 1978. u izdanju ljubljanskog ŠKUC-a, Pankrti su skupa s Prljavim kazalištem, koje je 1978. objavilo prvi singl “Televizori”, dali prve prinose diskografiji punka. Prljavo kazalište godinu kasnije objavilo je i prvi domaći punk album “Prljavo kazalište” u ovitku Mirka Ilića. Dodana im je i etiketa “šunda”, ukor ideološke komisije koja je dodatnim porezom na proizvode određivala što je prihvatljivo, a što ne, čime je vinil postao skuplji, ali i efekt pobune jači.
Zajednički nastup Parafa i Termita u Kristalnoj dvorani opatijskog hotela Kvarner 21. studenog 1979. godine jedan je od ključnih, s perjem koje je u elitnoj dvorani frcalo na sve strane jer su skupne svirke, poput onih na Polet Platzevima omladinskog lista Polet, često bile najreklamiraniji izlog novih “slatkiša” koje je nudila rock-scena. Nakon razlaza Jure Stublića i društva s Branimirom Štulićem, s kojim su svirali u istom bendu, osnovan je Film koji 1979. objavljuje prvi singl “Kad si mlad/Zajedno”.
Iste godine pojavio se i Haustor Darka Rundeka i Srđana Sachera te Lačni Franz sa Zoranom Predinom. Pankrti su debitantski album “Dolgcajt” objavili početkom 1980., dok je beogradski novi val predstavio Idole, Električni orgazam i Šarla akrobatu na skupnom albumu “Paket aranžman”, objavljenom za zagrebački Jugoton. Parafi su dočekali prvi album “A dan je tako lijepo počeo” 1980., ali su važne bile i zajedničke kompilacije poput “Novi punk val 78-80”.
Vremena punka krajem sedamdesetih i neposredno zatim novog vala početkom osamdesetih pokazala su neočekivanu sukladnost s glazbenim zbivanjima na svjetskom terenu.
Podatak da je od prvog albuma grupe Clash do prvih singlova Pankrta i Prljavog kazališta 1978. prošlo samo godinu dana dovoljno govori o povijesnoj bilanci usklađivanja koju su novopridošli autori iznijeli na leđima. Čak je i domaćem hip hopu trebalo dobrih deset godina nakon prvih radova Public Enemyja ili Beastie Boysa sredinom osamdesetih.
Nekoliko remek-djela novog vala poput “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…” Šarla akrobate, “Odbrana i poslednji dani” Idola, trostruki koncertni “Ravno do dna” Azre odmah se upisalo na liste ponajboljih albuma domaćeg rocka uopće i tu poziciju čvrsto drže do danas. No domaći novi val trajao je izuzetno kratko, možda tri-četiri godine, od 1979. do 1982., te uz kasniji Neue Slowenische Kunst i sarajevski novi primitivizam označio najjače skupne pravce osamdesetih. Bio je to jedini put da su alternativna imena poput Prljavog kazališta, Idola, ili ska-glazba utjecali na srednjostrujaške zvijezde poput Bijelog dugmeta koje su preuzimale suvremen zvuk.
Pojeli ih narodnjaci
Nakon tog razdoblja klatno se radikalno odmaknulo u suprotnom smjeru; rock je, izuzev časnih izuzetaka, u Jugoslaviji neslavno propao kod masovne publike, a prestigao ga je populizam “novokomponiranog” narodnjačkog melosa kojem se priklonilo i Bijelo dugme s pjesmama poput “Lipe cvatu” i lošim albumima poput “Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo” kojim su presudno utjecali na kič-trendove tadašnje scene.
Najveće zvijezde postale su “narodnjaci”, a sve ono što su donijeli punk i novi val otišlo je na “rezervne” supkulturne pozicije. Srećom, opstanak riječkog rocka i kasniji dolazak fiju-briju generacije te pogotovo hip hopa predstavljali su nastavak slične priče drugim sredstvima. Pri tome je često i nepravedno koliko se više medijske pažnje poklanja punku i novom valu, a manje ovima kasnijima iako su možda i važniji za današnje funkcioniranje rock-scene, prije svega zbog trajnosti imena iz devedesetih godina koja su i danas aktivna.
Punk je počeo kao tinejđerska pobuna i izraz otuđenja i bijesa radničke klase i frustracija koje su mnogi mladi osjećali zbog ekonomske nejednakosti,i nepravdi radničke klase. On je uvijek bio antikapitalistčki i uglavnom ateistički i agnostički....The Ramones, prvi pravi punk band nastao je u New Yorku, najvećem i najbogatijem američkom gradu koji je tada bio u teškom ekonomskom stanju i na rubu bankrota...Punk u Hrvatskoj je bio minorna pojava s vrlo malo publike...Paraf u pjesmi Živjela Jugoslavija jasno pokazuje da oni nisu anti-establišment band (a što su punk bandovi u anglosaksonskim zemljama uglavnom bili)...