Nakon što ga je ovog ljeta u dvadesetak ljetnih kina na Jadranu pogledalo više od tri tisuće gledatelja, višestruko nagrađivani film ‘Mater’ redatelja i scenarista Jure Pavlovića stigao je u hrvatska kina, u redovitu kinodistribuciju. Prvi je to dugometražni film 35-godišnjaka iz Ploča koji je do sada režirao zapažene kratkometražne igrane filmove. Uz brojne druge nagrade, njegov „Piknik“ iz 2015. je prvi hrvatski film koji je dobio europskog Oskara, nagradu Europske filmske akademije za najbolji film u svojoj kategoriji. Na Pulskom filmskom festivalu film ‘Mater’ osvojio je tri Zlatne Arene: Daria Lorenci-Flatz nagrađena je za najbolju žensku ulogu, Martin Semenčić za oblikovanje zvuka i Jana Plećaš za kameru, dok je redatelj Pavlović nagrađen ‘Brezom’ kao najbolji debitant. Film prati odnos autoritativne majke koja se razboljela i njezine kćeri koja se vraća iz Njemačke u rodni kraj kako bi se brinula o njoj.
Kritičari su ovu filmsku priču o odnosu majke i kćeri, koje glume Neva Rošić i Daria Lorenci-Flatz, odlično prihvatili. Nagrade struke su brojne, no kakva je reakcija publike na film? Kako ide kinodistribucija, s obzirom na ovu nesretnu situaciju s koronom?
Reakcija publike na film je iznenađujuće dobra za jedan “umjetnički” film. Čini mi se da se tijekom gledanja puno ljudi prepozna u priči filma i da su reakcije vrlo emotivne r (pa tako bude i suza), a posebno je zanimljivo što se, usprkos ovako teškoj temi, ljudi više puta grohotom nasmiju tijekom filma, što nam govori da smo u njega uspjeli utkati i puno životnog, “grezog” dalmatinskog humora. Upravo taj miks tragike i životnog humora jedna je od stvari koje ovaj film čine posebnim. U ljetnim kinima film je pogledalo gotovo 3000 ljudi što je jako dobra brojka za jedan hrvatski film u ovim vremenima “novog normalnog” (naime većina ljetnih kina bila limitirana na maksimalno 100 gledatelja po projekciji zbog epidemioloških mjera) i u jesenskoj kinodistribuciji koja je vrlo teška za sve filmove, pa i hollywoodske blockbustere, taj se trend nastavlja, projekcije na otvorenim prostorima budu puno posjećenije od projekcija u zatvorenom jer ljudi još zaziru od toga, ali očekujemo da će se to dolaskom pravog jesenskog vremena promijeniti. U kinima diljem Hrvatske dogovoren je gust raspored projekcija tijekom rujna, a dosad smo dobro popunili i raspored za listopad.
Kako je nastao vaš debitantski dugometražni igrani film koji se ispočetka zvao „Samo zatvori oči“? Je li velika razlika bila u pripremi i realizaciji “Piknika” i filma “Mater”?
Ideja za scenarij rodila se prije više od deset godina ponukana jednim stvarnim događajem u mojoj obitelji, a sam rad na scenariju počeo je prije više od sedam godina kada je nekako sazrela moja čvrsta odluka da će upravo to biti tema mojeg prvog dugometražnog filma. To je jako velika odluka za svakog filmaša jer, budući da skupljanje financija i pripreme za snimanje dugometražnog filma traju jako dugo, morate biti sigurni da će vas tema koju počnete razvijati jednako strastveno zanimati i za pet ili sedam godina kada dođe taj dan i spremni ste započeti snimanje. U tom smislu sama priprema i snimanje dugog filma zahtijevaju puno više mentalne i fizičke kondicije od kratkometražnog filma, kao i puno više preciznog logističkog planiranja, makar bih, u umjetničkom smislu, rekao da svaka forma ima neke svoje zakonitosti i svoje zamke, koje se razlikuju ovisno o vrsti forme. Što se tiče naslova, “Samo zatvori oči” je bio radni naslov i od početka sam znao da se u konačnici film neće zvati tako. U montaži se kroz prvih nekoliko verzija filma iskristalizirao taj esencijalni pojam o čemu je zapravo film i tako je postalo i ostalo ono ključno: “Mater”.
Glavne glumice briljiraju, Daria Lorenci-Flatz pokupila je vrijedna priznanja za svoju ulogu Jasne, nagrađena je u Puli te na 66. Taormina Film Festivalu. Film i nose ženski likovi, no jesu li vas glumačke izvedbe u konačnici iznenadile? Kako je bilo raditi s Lorenci, Nevom Rošić, Verom Zimom...?
Raditi s velikim glumicama poput Darije Lorenci-Flatz, Neve Rošić i Vere Zime u sporednoj ulozi je s jedne strane bilo zahtjevno jer je riječ o glumicama s jako puno i životnog i umjetničkog iskustva, te u tom smislu mlađi redatelj poput mene osjeća nekakvu obavezu da uvijek bude maksimalno spreman i koncentriran odgovoriti na svako pitanje, kao i dati što brže što precizniju uputu, što nije uvijek baš jednostavno. S druge strane, rad s tako velikim glumicama je blagoslov jer od njih jako puno učite i same često iz svog iskustva i osjećaja ponude neko rješenje koje izdigne cijelu scenu. Tako da u konačnici mogu sumirati da je bilo izazovno, ali predivno.
Nositelji većine ostalih uloga su naturščici, nisu profesionalci. Zbog čega ste se na to odlučili?
Kako je priča filma jako vezana za mentalitet kraja u kojem smo snimali, a to je dolina Neretve, htio sam sporedne uloge povjeriti specifičnim lokalnim likovima koji svojom karizmom i autentičnosti mogu podići uvjerljivost samog filma, kao i obogatiti ga duhom jednog vrlo zanimljivog lokalnog mentaliteta. Mislim da je ta odluka na kraju bila pun pogodak i da naturščici glumački funkcioniraju sjajno.
“Piknik” govori o ocu i sinu, a “Mater” o majci i kćeri. Što sljedeće sprema Jure Pavlović? Kakvi su vam planovi za nove filmove - i dalje obiteljski odnosi ili nešto sasvim drukčije?
Idući film koji spremam je dugometražni dokumentarni film koji opet na neki način govori o obiteljskim odnosima, s time da je ovdje to figurativno rečeno, jer je ovdje “obitelj” sportski tim koji je uslijed vanjskih faktora u fazi raspada. Drukčija forma, drukčiji izazovi, ali opet priča puna emotivnog naboja, što je meni kao redatelju uvijek najvažnije.