1. Cuties
U siječnju je „Cuties“ na festivalu Sundance dobio nagradu za najbolju režiju u konkurenciji međunarodnog igranog filma, no devet mjeseci kasnije, nakon što je došao na Netflix, u svega desetak dana od početka streamanja našao se na meti teških kritika i optužbi. Gledatelji putem društvenih mreža pozivaju na bojkot Netflixa (prozvali su ga i Pedoflixom), a kampanja #CancelNetflix toliko je zapalila internet da je više od 650 tisuća ljudi potpisalo peticiju za otkazivanje pretplate ovom streaming servisu. Netflix je izgubio oko 9 milijardi dolara na svojoj tržišnoj vrijednosti, a sve zato što film, slažu se gnjevni gledatelji, prikazuje seksualizirane 11-godišnje djevojčice. Inače, jednaku sudbinu gledateljskih reakcija u regiji je 2012. godine doživio i potresan film „Klip“ srbijanske redateljice Maje Miloš koji također tematizira bolno i teško odrastanje 14-godišnjakinje Jasne izgubljene u vrtlogu droge, alkohola, nasilja, seksa i – turbofolka. No, kada je riječ o „Cuties“, evo zašto ne bi trebalo slušati 650 tisuća dežurnih dušobrižnika i zašto IMDb-ova ocjena nipošto ne bi trebala biti razlog da ovaj film ostane nepogledan.
Amy je djevojčica koja odrasta u Francuskoj u tradicionalnoj senegalskoj muslimanskoj obitelji. Razapeta između konzervativnih obiteljskih vrijednosti te nastojanja da bude dobra kći i želje da bude prihvaćena u društvu djevojčica iz škole koje (prebrzo) odrastaju pod utjecajem filtera, selfieja, kulture twerkanja i drugih učinaka koji dolaze s društvenih mreža, Amy proživljava niz emocionalnih turbulencija. Te buntovno-nježne godine djevojčici postaju još teže kada saznaje da joj se otac ženi još jednom ženom, a suprugu namjerava dovesti u njihov dom. Amy revolt počinje izražavati krađama i nasilnim ponašanjem te se pridružuje vršnjakinjama koje uživaju u (itekako provokativnom) plesu. Svoj cilj da nastupe na plesnom natjecanju na kraju i ostvare, a scenama u kojima se zbog njihove koreografije zgraža i žiri i gledatelji (u jednom trenutku žena u publici pokrije oči svojoj kćerkici), redateljica jasno pokazuje kako takvo ponašanje malodobne djece nije ni normalno, ni prikladno, a ni zdravo.
Zbog toga, ovo nije film koji je „soft porn za pedofile“, nego je ovo film koji prikazuje našu stvarnost. Stvarnost koja, čini se, nijednoj generaciji tinejdžera nije bila ovoliko emocionalno surova. I zato ga trebaju pogledati baš svi, posebice roditelji čija su djeca ovisna o društvenim mrežama.
Film treba pogledati i zbog sjajne glume mlade Fathie Youssouf koja je utjelovila lik Amy. Trenutak u kojem Amy tijekom nastupa shvati da ne želi biti tu pa naprasno pobjegne s pozornice dok zvukove pop-pjesme iz koreografije potiskuju nježne note koje na wolof jeziku pjeva njezina majka naprosto je katarzičan. I za Amy, i za gledatelje.
Drama, Francuska, 96 min.
Režija: Maïmouna Doucouré
Glumci: Fathia Youssouf, Esther Gohourou
2. Mulan
Igrana Mulan po mnogočemu se razlikuje od svoje crtane verzije. To i nije loše, jer se od remakea i očekuje da donese nešto novo, a to je u ovom slučaju ozbiljnija i pomalo agresivnija Mulan. Iako se uozbiljila, nedostajalo joj je malo magije, u obliku njezina vjernog pratitelja zmajića Mushua ili originalne glazbe. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi izgledale scene borbi koje su – raspjevane.
Akcijski, SAD, 115 min.
Režija: Niki Caro
Glumci: Yifei Liu, Donnie Yen
3. Tesla
U ovom uratku Tesla se s Edisonom “tuče“ sladoledom, ali i pjeva na karaokama. I Ethan Hawke kao takav Tesla to odlično radi. No unatoč suptilnoj ironiji i netipičnosti, “Tesla“ je prije svega dosadan. Ne može se pohvaliti ni pretjeranom estetikom zbog čega se i svi avangardni redateljski pokušaji naglašavanja Teslina vizionarstva i ingenioznosti čine jako slabima.
Biografska drama, SAD, 102 min.
Režija: Michael Almereyda
Glumci: Ethan Hawke, Eve Hewson
Zubar koji se odao alkoholu i od tuge ne primjećuje prve pahulje snijega, svećenik koji je izgubio vjeru u Boga, otac koji po pljusku veže kćeri vezice na cipeli, tek su neke od priča kroz koje se propitkuje beskonačnost. Atmosfera filma i isticanje apsurdnosti s kojima se svatko susreo čine ovaj film kao nekim snom. Tom osjećaju pridonosi i elegični glas naratorice koja s gledateljima kao da prolebdi kroz film.
Drama, Švedska, 78 min.
Režija: Roy Andersson
Glumci: Bengt Bergius, Anja Broms
