Idejni začetnik Hrvatskog biografskog leksikona bio je Miroslav Krleža. On je početkom 1970-ih, kao direktor Zavoda, inicirao pokretanje nacionalnoga biografskog leksikona te je uredniku Kruni Krstiću povjerio izradu elaborata. Rad na abecedariju započeo je 1975., prvi svezak tiskan je osam godina poslije, 1983., i to u glavnouredničkom mandatu Nikice Kolumbića. Posao na drugom svesku nastavio je Aleksandar Stipčević, a sljedećih je šest kao glavni urednik potpisao Trpimir Macan. Rad na HBL-u u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža neprestano traje i upravo je objavljen njegov deveti svezak. Na njemu se, kažu nam, radilo nešto dulje. Naime, osim što je uredništvo prošlo veliku smjenu generacija, više od dvije i pol godine radilo se isključivo na mrežnom odvojku projekta, dostupnom na adresi hbl.lzmk.hr.
– Ondje je moguće pročitati sedamdesetak “velikih” članaka, tj. više od 20.000 redaka koji nisu tiskani. Na svesku je pak radilo više od trideset članova uredništva, sadašnjih i u međuvremenu umirovljenih, predvođenih glavnim urednikom Nikšom Lučićem, a članke su pisali i vanjski suradnici te ljudi iz drugih zavodskih redakcija; ukupno 169 autora. Svezak obuhvaća prezimena “Lo” do “Marj” te na sedamstotinjak stranica donosi 1124 biografsko-bibliografske natuknice. Uz pojedince, obrađene su i 34 obitelji. Više je od petsto osoba koje su na tom korpusu razmatrane, a na kraju nisu uvrštene. O svima su se njima morale prikupiti neke osnovne, često i detaljne informacije kako bismo bili sigurni da nekoga ipak ne treba uvrstiti. Usudila bih se stoga reći da je, kad se uzmu u obzir svi parametri, osobito snažna istraživačka sastavnica, rad na abecedariju, preciznost i skrupuloznost koje su nam temeljno obilježje rada, a često i nepovoljne okolnosti s kojima se u istraživanju susrećemo (nesuradljivost institucija u prikupljanju podataka, dugotrajno čekanje na odgovore...), vrijeme potrebno za dovršenje knjige ovakva profila postaje posve razumljivim – kaže Martina Kokolari, pomoćnica glavnog urednika.
Iako su kriteriji za osobe koje ulaze u HBL višestruki te se razlikuju od struke do struke, može se reći da prema predgovoru u prvome svesku iz 1983., u njega ulaze zaslužni Hrvati ili osobe hrvatskoga podrijetla koji su djelovali u Hrvatskoj ili svijetu te pripadnici drugih naroda koji su djelovali na našem tlu.
– Svaki svezak, dakle, zahvaća pojedince afirmirane u različitim područjima djelovanja, i to one rođene do kraja 1945. Što se tiče referentnih podataka, oni variraju te ovise o nizu čimbenika. Nekad nemate ni jedan podatak te u opis nečijega života krećete od nule. Inicijalna je pak faza rada na novom svesku revizija, odnosno izradba abecedarija. Pritom nam je početna točka abecedarij usustavljen u 70-ima, koji se u pripremi knjige temeljito propituje i dopunjava te usklađuje s najnovijim stanjem u strukama. Na njegovu se temelju grade metodološki i strukturno ujednačene natuknice koje, uz opis životnoga i profesionalnoga puta uvrštenika, donose i iscrpnu bibliografsku građu i popise njihovih djela – ističe Martina Kokolari.
U pitanju je prije svega edukativno, a potom i zanimljivo štivo jer unutra su i iznenađujuća imena poput recimo gastronomske dive Dalmacije Dike Marjanović Radice.
– No takvih je osoba, znanih i manje znanih, u HBL-u mnoštvo. Uza znamenite osobe iz kulture, znanosti, umjetnosti, politike i svih drugih područja djelovanja – poput književnika Hanibala Lucića i Ranka Marinkovića te povjesničara Ivana Lučića i Šime Ljubića – velik je prostor posvećen manje afirmiranim i javnosti gotovo posve nepoznatim pojedincima koji su “utekli” kolektivnomu pamćenju. Zato nam je osobito drago kad nečiji život prvi put opišemo ili oživimo sjećanje na zaboravljene zaslužnike. Teško mi je izdvojiti ikoga, no spomenut ću kako su u ovom svesku obrađeni i Zdravko Lorković, jedan od najistaknutijih lepidopterologa u 20. st., oskarovac Branko Lustig, svjetski afirmirana fotografkinja Dora Maar, poduzetnik Anthony Maglica, čiju su baterijsku svjetiljku mnogi držali u rukama, književnik Vjekoslav Majer, prema čijoj je noveli “Iz dnevnika maloga Perice” snimljen antologijski film “Tko pjeva zlo ne misli”, te Franjo Majetić koji je u tom filmu ulogom Franje Šafraneka oduševio i publiku i kritiku. A kao uzoran primjer jedne širokoj publici nepoznate osobe može poslužiti Majetićeva supruga, glumica Ema Majetić-Küfner, čiji se životopis po prvi put u leksikografiji donosi cjelovito. Velika su, dakle, vrijednost neproučeni životi, koji svjedoče da HBL nije samo zbir faktografske građe nego da obavlja i pionirski rad, po gustoći svojega obuhvata rijedak i u europskim razmjerima – smatra Kokolari.Početke objavljivanja HBL-a pratili su snažni pritisci, do te mjere, svjedočili su i neki njegovi urednici, da se cijeli projekt pokušalo ugasiti.
– Da, prvi je svezak (1983.) doživio niz ideološki motiviranih napada; prema glavnom uredniku drugoga sveska Aleksandru Stipčeviću, bilo ih je više od 80 u časopisima i novinama, a tiskane su i knjižice o njegovim navodnim propustima. Glavne su primjedbe bile obradba tzv. negativnih ličnosti, koja se tumačila kao njihova rehabilitacija, te pomanjkanje marksističkoga pristupa, navodno jedinoga prikladnog načina valorizacije nečijega života i djela. Unatoč tomu, projekt je preživio te je i danas jedno od temeljnih zavodskih izdanja – veli Kokolari pa o predviđanjima koliko im još vremena treba da završe projekt jer evidentno su brži danas u doba digitalizacije, nastavlja:
– Uzmemo li slovo K kao sredinu abecede, možemo reći da smo je dostigli u prethodnom svesku. Trebalo je 30 godina. Međutim, nije svako slovo jednako “teško”; M je jedno od najgušćih, bit će mu posvećen i cijeli deseti svezak te velik dio jedanaestoga. Tehnologija nam jest od velike pomoći, no ona je istovremeno “omča oko vrata”. Šuma podataka sve je veća, građa neprestano raste te nismo sigurni gdje ćemo biti za nekoliko godina. Zato nisam sklona prognozama. Ipak, plan je, jednom kad se projekt temeljen na sadašnjim postavkama završi, tiskati dopunski svezak ili sveske, a vjerujem da će se u perspektivi raditi i na novom izdanju.
Na adresi hbl.lzmk.hr dostupni su članci iz prvih osam svezaka, izbor znamenitih osoba iz upravo tiskanoga sveska (njih oko 150) te zaslužnici koji će tek ući u tiskano izdanje. Bitno je ipak napomenuti da HBL na internetu nije online izdanje, nego novi, javnosti pristupačniji oblik prezentacije. Prvih se osam svezaka ne ažurira jer za taj golem posao na korpusu od 11.423 članka, kaže Kokolari, koji bi dijelom zahtijevao i reinterpretaciju, nema preduvjeta.
Značenje ovog rada je golemo. Riječ je o sintezi naše povijesti, riznici kulturnoga pamćenja, reprezentativnom presjeku naše dalje i bliže prošlosti u formi pojedinačnih biobibliografija i stoga je namijenjen širokomu krugu: od akademske i stručne zajednice preko školskih uzrasta do “običnih” čitatelja.