Kolumna

Ima ih još: u potrazi za Titovim pankerima na mjesto koje više ne postoji

Foto: Manuel Paljuh
Ima ih još: u potrazi za Titovim pankerima na mjesto koje više ne postoji
26.09.2024.
u 12:53
Naš glazbeni kritičar Hrvoje Horvat piše o trendovima na hrvatskoj i svjetskoj glazbenoj sceni
Pogledaj originalni članak

Mogla bi to biti priča poput one "U potrazi za izgubljenim vremenom", samo što bi naslov bio "U potrazi za Titovim punkerima", kako se i zove knjiga čiji je prijevod ovih dana objavljen kod nas u izdanju knjižare Rockmark. Pankerska inficiranost Titom očito traje i danas, gotovo istovremeno kad i spomenuta knjiga, pojavio se vinil sa snimkom nastupa grupe Tito's Bojs u Ljubljani. Vođa grupe Nenad Milić aktivniji je sve ove godine, a i puno mlađi od protagonista knjige koju je napisao britanski publicist, bivši basist, o pjesmi "No Room For You" koju je njegov bend Demob snimio u Velikoj Britaniji 1981., a ona se potom pojavila kao obrada "To nije mjesto za nas" KUD Idijota.

Demob u Velikoj Britaniji nisu ostvarili veći uspjeh, a četrdeset godina kasnije njihov autor i basist, Barry Phillips, saznao je da druga verzija pjesme ostala prisutnija u regiji bivše Jugoslavije nego original u Britaniji, pa se upustio istraživanje nesvakidašnjeg putovanja jedne punk-pjesme. Svakako ne igrom slučaja, Barry Phillips pred nekoliko godina pojavio se kao gost na albumu "Solidarity" postave Ned O'Millick Cooperative, čiji je vođa član i Tito's Bojsa, pa ga u knjizi i spominje.

"Odakle sada pankeri u socijalističkoj Jugoslaviji?" pitao se Barry Phillips, kao i "Kakve veze s njima ima pjesma Demoba?" Doduše, postojala je jedna važna razlika; dok su britanski pankeri bili antisistemski usmjereni i protiv vlade Margaret Thatcher, u Jugoslaviji su punk-bendovi bili ljevičarski raspoloženi. Na tristotinjak stranica knjiga "U potrazi za Titovim punkerima" donosi priču "od Engleske do Jugoslavije", o neobičnom putovanju punk-pjesme. Ili, kako kažu izdavači prijevoda, "djelomično putopis, a djelomično uvid u povijest, ovaj je naslov svojevrsni mural i soundtrack putovanja kroz vrijeme i mjesto koje više ne postoje".

No, postoje mlađi bendovi poput Tito's Bojs kojima je punk-estetika i ideologija izgleda upisana u krvotok i tamo teče sasvim prirodno. Nenad Milić kao vođa benda aktivan je sve ove godine u nekoliko postava, a nedavno je za 20 godišnjicu reizdan i njihov odličan album "Electro Istra" iz 2003. Nastup u Ljubljani iz 2012. godine majstorski je odsviran pankerski hepening koji prije svega privlači autentičnim zvukom benda koji to što radi ima u malom prstu.

Kažemo li da je pjesma "Rovinj gori" izvrsna obrada "London's Burning" grupe The Clash, doći ćemo samo na pola puta. Jer za razliku od mase pomodnih pankera, Tito's Bojs doista posjeduju snagu i iskričavost te lepršavost i brzinu koja razdvaja autentične majstore od kopija. Čuje se to u 43 minute albuma sa 16 pjesama koje su vibrantno zabilježene na koncertu čiju atmosferu i napon osjetite i s brazda vinila, a to je bilo teško postići i u originalno vrijeme krajem sedamdesetih.

Foto: privatni album

Postava Nenada Milića nije samo usvirana već dobro osjeća i artikulira onu nepodnošljivu lakoću punk-udara koji mora biti rabijatan i brz, tematski jasan i izravan, ali melodije i vokali – u ovom slučaju pod očitim utjecajem neprežaljenih The Clash – otkrivaju svjetlo na kraju tematskog tunela i pozitivistički vas tjeraju da im povjerujete. Drugim riječima, namjere mogu biti dobre i ispravne, ali su ih Nenad Milić i trojka sproveli u djelo sa sposobnošću i uvjerenjem koje stoji uz bok uzorima navedenim na naljepnici albuma; "ako volite Operation Ivy, Dead Kennedys i The Clash, pomiješane sa Stiff Little Fingers, Angelic Upstarts i istarskim etničkim začinima, ovo je ploča za vas".

Ovo reizdanje odlična je vizitka promotorima za dovođenje benda na domaće pozornice, a i streaming platforme ili Bandcamp izdavačke kuće WTF Records odradit će svoj dio u popularizaciji grupe čiji vođa, osim što je zaljubljenik u vinilna reizdanja koja marljivo kurira, ima još nekoliko zanimljivih projekata. Nakon što je iz Istre otišao u Njemačku, s dobro umreženim kontaktima sa svjetskim glazbenicima objavljuje nove albume, gura suradnje i marljivo radi na projektima poput albumske posvete KUD Idijotima iz 2017. na kojoj je sudjelovalo 25 regionalnih imena. Tvrdoglavo na tragu Rancida, Offspringa i pankerske etike bio je i spomenuti album "Solidarity" iz 2020., objavljen pod imenom Ned O'Millick Cooperative. Mnoge je podsjetio na domaće osamdesete, bendove poput Sexe, pomalo Miladojke Youneed, ali i Psihomodo popa i Clash. Čini se kao da je model za album bio stilski raznovrstan i zaigran "Sandinista" The Clasha, čiji bi se Mick Jones trebao pojaviti na idućem Milićevu projektu. Poznate manire pozadinskih vokala The Clash i Micka Jonesa jasno se čuju i na "Ljubljana 2012" Tito's Bojsa, a energija koja pršti na sve strane i odlična svirka pokazuju da se neki punkom bave iz ispravnih, a ne nostalgičnih pobuda, iako je i doza vintage-zvuka sasvim primjetna. Energičan album podgrijan brzom svirkom možete slušati na streaming platformama, ali ga je bolje nabaviti na vinilu koji redovito i izgledaju grafički zanimljivo u Milićevu slučaju.

Primjerice, stripovski omot albuma "Solidarity" još je više naglašavao koncept čitave priče, a da Milić ima odlično društvo, pokazuje i nevjerojatan popis inozemnih gostiju, od Mikea Watta na bas-gitari, Jamieja Clarka iz The Pogues s gitarom, do Barryja Phillipsa, autora knjige "U potrazi za Titovim punkerima" u kojoj se i sam Milić nalazi. Tako ispada da osim politologa upravo underground i alternativa čuvaju uspomenu na čovjeka čiji je trg u Zagrebu izgubio njegovo ime, mada je Ustavom iz 1974. omogućio platformu za osamostaljenje republika bivše države.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.